VREMEPLOV


1995 - 1996
1995
Januar 1995
01.januar 1995.

_svg.jpg)


rat u b i h
U B i H stupio na snagu četvoromesečni prekid neprijateljstava koji je narušen od strane muslimanskih snaga 40 dana pre isteka roka ofanzivama na srpske položaje na Vlašiću i Majevici. Do primirija je došlo nakon posredničke misije predvođene nekadašnjim predsednikom SAD Džimijem Karterom.

Žak Santer postaje osmi po redu predsednik Komisije EZ, prvi nakon osnivanja EU. Na ovoj poziciji je nasledio Žaka Delora koji je bio do tada najaktivniji predsednik EZ i najuspešniji u svom desetogodišnjem mandatu koji je započeo 7. januara 1985. godine.




Austrija, Finska i Švedska postaju nove članice Evropske unije - Evropska petnaestorica. Građani Austrije, Finske i Švedske su na referendumima održanim tokom 1994. godine odlučili da njihove zemlje postanu punopravne članice Evropske unije dok su Norvežani glasali protiv toga. Pre ovog četvrtog po redu proširenja, Španija i Portugal su primljene u članstvo Evropske zajednice 1986. godine kada je formirana evropska dvanaestorka. Pored tri nove, stare članice EU su: Nemačka, Francuska, Velika Britanija, Italija, Holandija, Belgija, Luksemburg, Danska, Grčka, Španija, Portugal i Irska.
.png)
Počela sa radom Svetska trgovinska organizacija (STO) koja je nasledila Međunarodni sporazum o trgovini i carinama (GATT). Sedište organizacije nalazi se u Ženevi u Švajcarskoj. Formalno utemeljenje ove organizacije proizašlo je iz Urugvajske runde pregovora (1986-1994), koja je uspešno okončana usvojenom Deklaracijom iz Marakeša na Ministarskoj konferenciji održanoj 15.aprila 1994. godine. U strukturu STO ugradjen je dotadašnji Opšti sporazum o carinama i trgovini dok je njena nadležnost proširena na još dva pordručija i to trgovinu uslugama (GATS) i intelektualno vlasništvo (TRIPS). Neki od ciljeva ove organizacije su da produbi trgovinske odnose država članica, da se stara o poštovanju postignutih sporazuma među njima, da rešava sukobe i da posluži kao forum za sve buduće multilateralne trgovinske pregovore. STO kontroliše preko 90% svetske trgovine.
02.januar 1995.

U izbeglištvu u Nigeriji umro bivši somalijski predsednik Mohamed Sijad Bare, koji je na vlast došao pučem 1969. i sa vlasti na isti način zbačen 1991.godine.
04.januar 1995.


Bivši turski predsednik vlade Bulent Edževit okrivio Nemačku i Austriju za raspad Jugoslavije, pošto su te države podstakle otcepljenje Slovenije i Hrvatske i osudio Ankaru zbog ravnodušnosti nakon pojavljivanja prvih signala da dotadašnja Jugoslavija nestaje.
06.januar 1995.

Poginulo najmanje 100 ljudi u severnoj kineskoj provinciji Šansi u eksploziji posle sudara dva teretna voza natovarena tonama TNT-a.
09.januar 1995.


Austrija pristupa Evropskom monetarnom sistemu (EMS). EMS je ustanovljen 1979. godine kada je bio sistem fiksnih ali i fleksibilnih kurseva valuta država članica Evropske zajednice. Tokom osamdesetih sitem je doprineo ograničenju kolebanja vrednosti valuta i pružao podsticaje vođenju politike ekonomske stabilnosti. Valute koje su sastavni deo EMS mogle su da odstupaju za +- 2,25% od utvrđenog valutnog kursa. Zahvaljujući uspehu EMS došlo je do reaktiviranja planova za osnivanje Evropske i ekonomske unije. Sa nastankom monetarne unije prestaje da bude na snazi EMS.
11.januar 1995.

_svg.jpg)
Turski dnevnik „Sabah“ zatražio od vođe bosanskih muslimana Alije Izetbegovića da se izjasni da li se zalaže za diktaturu ili demokratiju. Tom prilikom zatraženo je i objašnjenje od sudbini 350 miliona američkih dolara, pri čemu je naveden račun u jednoj Švajcarskoj banci koji su koristili on i članovi njegove porodice.
12.januar 1995.

_svg.png)
Savet bezbednosti UN za još 100 dana produžio delimičnu suspenziju sankcija Saveznoj Republici Jugoslaviji.
13.januar 1995.


Bivši državni sekretar SAD Džejms Bejker izjavio u američkom Kongresu da su rat u Jugoslaviji izazvale Slovenija i Hrvatska i da u sukobima koji su usledili Srbi ni izdaleka nisu jedini krivci.
17.januar 1995.

Poginulo više od 6.400 ljudi u zemljotresu koji je pogodio šire područije japanskog grada Kobe. Materijalna šteta je procenjena na 85,5 milijardi dolara.
22.januar 1995.


U samoubilačkoj bombaškoj akciji palestinskog islamskog teroriste, i Izraelu poginulo 19 i ranjeno oko 60 ljudi, većinom izraelskih vojnika koji su se našli u tom trenutku na autobuskoj stanici.
27.januar 1995.

Burmanski (Mjanmarski) vojnici postigli ključnu pobedu nad karenskim pobunjenicima, osvojivši glavnu bazu u džungli uz granicu s Tajlandom. Pobuna manjinskih Karena (više od tri miliona ljudi u planinama istočne Burme) otpočela je ubrzo pošto je Burma 1948. dobila nezavisnost od Velike Britanije.
28.januar 1995.

U najkrvavijem sukobu od početka nasilja islamskih terorista u Egiptu poginulo 14 terorista, dvojica policajaca i dvojica prolaznika koji su se našli u unakrsnoj vatri.
30.januar 1995.

Poginulo najmanje 20 ljudi u eksploziji automobila-bombe koju su u Alžiru aktivirali islamski teroristi.
Februar 1995
01.februar 1995.

Potpisan je nacrt Konvencije o zaštiti nacionalnih manjina ( Konvencija o manjinama) pod okriljem Saveta Evrope.

Poplave u Holandiji naterale oko 250.000 ljudi da napusti domove – najveći egzodus u istoriji te zemlje.
02.februar 1995.




Lideri Izraela, Jordana, Egipta i PLO prvi put se okupili da bi na sastanku u Kairu iznašli mirovno rešenje i podržali izraelsko-palestinski sporazum.
06.februar 1995.


Spojila su se dva do tada najveća vasionska broda, američki i ruski u svemiru. Oba broda teška po 100 tona, susrela su se u prvom rusko-američkom „randevuu“ posle 20 godina.
14.februar 1995.



Peru saopštio da je zauzeo poslednje uporište ekvadorske vojske na svojoj teritoriji i proglasio jednostrani prekid vatre u 19-dnevnom pograničnom ratu sa Ekvadorom.
15.februar 1995.
_svg.png)


Nemački kancelar Helmut Kol ubedio je američkog predsednika Bila Klintona da prihvati suspenziju sankcija prema SRJ pod uslovom da Srbija neopozivo prizna Hrvatsku i B i H. Međutim dotadašnji sistem sankcija bi i dalje ostao na snazi što bi značilo da Srbija neće biti primljena u OEBS i druge međunarodne organizacije, neće dobijati zajmove i pomoć međunarodnih bankarskih institucija i EU a takodje neće biti izuzeta ni od Međunarodnog suda za ratne zločine. Srbija isto tako mora da prihvati plan kontakt grupe za Bosnu, da ostane po strani u slučaju novog rata u Hrvatskoj i da hermetički zatvori granice prema Bosni i Hrvatskoj tj. Krajinama.
22.februar 1995.


Vlasti Francuske naložile četvorici američkih diplomata i jednom državljaninu SAD da napuste zemlju, optuživši ih za političku i ekonomsku špijunažu.
24.februar 1995.


U retkoj javnoj svađi transatlantskih saveznika, ambasada SAD u Parizu optužila ministra unutrašnjih poslova Francuske Šarla Paskvu za laž. On je optužen da je slagao povodom špijunskog skandala i odluke francuskih vlasti, dva dana ranije, da zbog političke i ekonomske špijunaže protera četvoricu američkih diplomata i još jednog državljanina SAD.
25.februar 1995.

_svg.jpg)

Londonski dnevnik "Gardijan" objavio da su bosanski muslimani tajno naoružavani preko aerodroma u Tuzli, uz podršku NATO, čime je kršena rezolucija UN.
26.februar 1995.

Bankrotirala londonska banka "Bering", jedna od najstarijih i najuglednijih britanskih banaka. Do bankrotstva je došlo nakon gubitka od oko milijardu dolara koji je na berzi u Singapuru izazvao diler Nik Lison.
28.februar 1995.

Raul Salinas, brat bivšeg predsednika Meksika Karlosa Salinasa, uhapšen pod optužbom da je umešan u ubistvo predsedničkog kandidata vladajuće Revolucionarne institucionalne partije Luisa Donalda Kolosija na predizbornom mitingu u Tihuani u martu 1994.
Mart 1995
02.mart 1995.

Protiv bivšeg sedmostrukog šefa vlade Italije Đulija Andreotija podignuta optužnica za povezanost s mafijom.
06.mart 1995.

prvi čečenski rat

Ruske vojne snage osvojile glavni grad Čečenije Grozni. Ruska vojna kampanja u Čečeniji je započela decembra 1994. godine. Od tada je trajala dugotrajna krvava bitka ruske vojske za Grozni protiv čečenskih separatista pod vođstvom Džohara Dudajeva. Vođene su teške ulične borbe. Ruska vojska je osvajala deo po deo teritorije grada više od dva meseca uz teške gubitke. Upotrebljavana je teška artiljerija i bombardovanja od strane ratnog vazduhoplovstva zbog čega je grad bio teško ruiniran dok je poginulo na hiljade civila. Prvi ruski general, jedan u nizu, je poginuo u bitci za Grozni 7. januara. Osvajajući deo po deo grada nakon tri nedelje teških borbi, Rusi su osvojili 19. januara predsedničku palatu u centru grada. Ratne operacije su nastavljene dok nije konačno zauzet i preostali južni deo grada 6. marta. Po nekim procenama stradalo je oko 27 000 civila, ali se pominje i brojka od 35 000 poginulih.
07.mart 1995.


Nemački ratni veterani i njihovi američki ratni neprijatelji koji su ih porazili, zajednički u Remagenu obeležili poluvekovni jubilej poraza nemačke vojske na Rajni, kojim je ubrzan slom Nemačke u Drugom svetskom ratu.
12.mart 1995.


Umro srpski (jugoslovenski) pozorišni, filmski i TV glumac, humorista Milosav-Mija Aleksić. (Rođen: Gornja Crnuća, Gornji Milanovac/Kraljevina Jugoslavija/Srbija 26.septembar 1923. - Umro: Beograd/SR Jugoslavija/Srbija 12.mart 1995.) U oktobru 1941. godine preživeo je masovno streljanje stanovništva u Kragujevcu. Aleksić je završio Kragujevačku gimnaziju, upisao pava i bio član Narodnog pozorišta u Kragujevcu, a zatim član Narodnog i Jugoslovenskog dramskog pozorišta u Beogradu. Od velikog broja uloga koje je ostvario u pozorištu, najupečatiljivije su njegove kreacije Pometa u “Dundu Maroju“, Zevakina u “Ženidbi“, Proke u „Ožalošćenoj porodici“, Ričarda Trećeg i druge. Igrao je u više od 40 filmova. Kao komičar, decenijama je bio prisutan na radiju u emisiji „Veselo veče“ i u humorističkim TV serijama. Dobitnik je“Oktobarske nagrade“ Beograda, Sedmojulske nagrade, Zlatne arene i Dobričinog prstena. Od 1977. godine imao je status slobodnog umetnika. Autentičan je pozorišni, filmski, estradni i radio i televizijski umetnik širokog dijapazona, kreator smešnoga protkanog setom, znao je da udahne život i u najneuverljivije tekstove. Često prekoravan daje bez mere rasipa svoj talent, Aleksić ipak dostiže sam vrhunac glumačkog stvaralaštva ne samo u Nušićevim, Gogoljevim i Molijerovim komadima već i u svojim estradnim poduhvatima, proklamirajući načelo: Igraj estradu kao najveću komediju. Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.

1923-1995

71
14.mart 1995.


Astronaut Norman Tagard postao prvi Amerikanac koji je poleteo u kosmos ruskom raketom, lansiranom s kosmodroma u Bajkonuru.
17.mart 1995.

Vojska Azerbejdžana posle žestokih borbi skršila dvodnevnu policijsku pobunu u severnim predgrađima glavnog grada Bakua, koju je protiv predsednika Gajdara Alijeva predvodio zamenik ministra unutrašnjih poslova Rovšan Javadov.
20.mart 1995.

_svg.jpg)
rat u b i h

Muslimanska armija u Bosni i Hercegovini pokrenula snažnu ofanzivu na Vojsku Republike Srpske na Majevici i Vlašiću, 40 dana pre isteka četvoromesečnog primirja, zaključenog uz posredovanje bivšeg predsednika SAD Džimija Kartera.




U Irak upalo 35.000 turskih vojnika u operaciji protiv kurdskih pobunjenika.

U napadu nervnim gasom japanske verske sekte AUM Šinrikjo u tokijskoj podzemnoj železnici usmrćeno 12 ljudi, a više od 5.500 je povređeno.
24.mart 1995.

_svg.jpg)
rat u b i h

Oko 3.000 srpskih civila izbeglo pred muslimanskom ofanzivom na Vlašić, pošto su snage sarajevske vlade 20. marta, prekinule četvoromesečno primirje sklopljeno uz posredovanje bivšeg predsednika SAD Džimija Kartera.
26.mart 1995.

Šengenski sporazum stupa na snagu. Na granicama između Nemačke, država Beneluksa, Francuske, Španije i Portugala ukinute su pasoške kontrole. Međudržavni Šengenski sporazum sklopljen 1985. godine predviđao je postepeno ukidanje kontrola na unutrašnjim granicama država članica Evropske zajednice. Prvobitno utvrđeni termin za otvaranje granica za putnički saobraćaj 1990. godine morao je u više navrata da bude pomeren. Nakon uspostavljanja Šengenskog informacionog sistema (ŠIS) kojim je olakšana međunarodna borba protiv kriminala, na snagu je stupio Šengenski sporazum pa su potpuno ukinute kontrole na granicama nabrojanih država. Narednih godina sporazum će primeniti Austrija i Italija (1998),Grčka (2000),Danska, Finska, Švedska kao i pridružene članice Norveška i Island (2001). Velika Britanija i Irska još uvek nisu pristupile ovom sporazumu.
27.mart 1995.

Umro italijanski kreator i vlasnik modne kuće "Guči" Mauricio Guči. (Rođen: Firenca/Italija 26.septembar 1923. - Umro: Milano/Italija 27.mart 1995. -46-) Godine 1973, oženio se Patricijom Ređani, sa kojom je imao dve ćerke. Početkom 1980-ih, par je živeo u luksuznom penthausu u Olimpijskom tornju u Njujorku, koji im je oklonio njegov otac Rodolfo Guči. Bio je sin glumca Radolfa Gučija i unuk osnivača preduzeća Guča Gučija. Dana 27. marta 1995. godine, unajmljeni ubica je ubio Gučija na stepenicama ispred njegove kancelarije kada je stigao na posao. Njegova bivša supruga Patricija Ređani osuđena je 1998. godine za organizovanje ubistva. Prema tužiocima, Ređanini motivi bili su mešavina ljubomore, novca i ogorčenosti prema bivšem mužu. Tvrdili su da želi kontrolu nad imanjem Gučija i da želi da spreči svog bivšeg muža da se uda za svoju novu partnerku, Paolu Franči. Predstojeći brak bi joj prepolovio alimentaciju. Odležala je 18 godina u zatvoru i puštena je u oktobru 2016. godine.
31.mart 1995.




Savet bezbednosti UN usvojio tri zasebne rezolucije kojima su mirovne snage u prethodnoj Jugoslaviji podeljene na tri dela - za BiH, za Hrvatsku i za Bivšu Jugoslovensku Republiku Makedoniju.

Putnički avion rumunske kompanije "Tarom" srušio se ubrzo posle poletanja iz Bukurešta ka Briselu - poginulo svih 60 putnika i članova posade.
April 1995
01.april 1995.

prvi čečenski rat

Četiri meseca nakon ulaska u Čečeniju, ruske trupe su iz svih većih mesta te autonomne ruske regije, isterale snage čečenskih separatista.
03.april 1995.

Najmanje 150 pripadnika plemena Hutu, mahom žena i dece, masakrirano u jednom selu na severoistoku Burundija.
05.april 1995.


Tvrdnju SAD da Irak nastoji da razvije biološko oružje Bagdad odbacio kao deo kampanje Vašingtona da zadrži sankcije UN nametnute Iraku.

Izrael lansirao prvi špijunski satelit "Ofek 3".
06.april 1995.


Umro srpski (jugoslovenski) novinar, urednik, scenarista i reditelj RTB Novak Novak (Novak Novaković). (Rođen: Kruševac/Kraljevina SHS/Srbija 03.februar 1928. - Umro: Beograd/SR Jugoslavija/Srbija 06.april 1995.) Novinarstvom je počeo da se bavi 1947. godine, objavivši rad u zagrebačkom humorističkom časopisu Kerempuh, a nastavio pišući za časopis Rad. Kao član redakcije satiričnog lista Jež, (1949–1951) sarađivao je sa piscima Stanislavom Vinaverom i Vladanom Stojanovićem Zorovaveljom. Njegovi humoristički prilozi objavljivani su u svim značajnijim jugoslovenskim časopisima. Radijsku karijeru započeo je 1953. godine i na mestu urednika reklamnih emisija i jutarnjeg programa Radio Beograda. Novak Novak se javnosti predstavio 1966. godine serijom Ljudi i papagaji. Usledila je Servisna stanica, koju je radio zajedno sa Lolom Đukićem, Dežurna ulica, Spavajte mirno i Sačulatac. Jedna od Novakovih najpoznatijih serija nesumnjivo je Pozorište u kući, čije je prikazivanje počelo 1972. godine, a trajalo duže od jedne decenije i prikazivano u šest ciklusa. Bilo je to vreme kada se negovala humoristička serija, vreme popularnosti televizije kao medija i praznih ulica kad su prikazivane omiljene TV serije.

1928-1995

67
09.april 1995.

Predsednik Alberto Fuhimori dobio drugi petogodišnji mandat, na prvim mirnim predsedničkim izborima u Peruu od 1980.
10.april 1995.


Izrael i Jordan razmenili ambasadore na osnovu mirovnog sporazuma dveju zemalja iz oktobra 1994.
12.april 1995.

_svg.png)
Gornji dom ruske skupštine zahtevao od predsednika Rusije Borisa Jeljcina da ruska diplomatija zatraži ukidanje sankcija protiv SRJ.
19.april 1995.

U eksploziji podmetnutoj u jednu federalnu zgradu u američkom gradu Oklahoma Siti poginulo najmanje 168 ljudi.
20.april 1995.

Umro Milovan Đilas, jugoslovenski komunista, političar i publicista, "najpoznatiji disident komunističkog sveta posle Drugog svetskog rata". (Rođen: Podbišće, Mojkovac/Kraljevina Crna Gora/Crna Gora 12.jun 1911. - Umro: Beograd/SR Jugoslavija/Srbija 20.april 1995.) Rođen je od oca Nikole i majke Vasilije Vaje, rođene Radenović. Sam Đilas piše da u njegovom bratstvu nije bilo ni glavara ni junaka. Bratstvo Đilasa se izdvojilo iz Vojinovića. Đilasov predak bio je dobar skakač (arhaično za skočiti—đilasnuti), na osnovu čega je dobio nadimak Đilas što je kasnije preraslo u prezime. Od 1937. do 1954. bio je član najužeg rukovodstva KPJ i jedan od najbližih saradnika Josipa Broza, posle rata i predsednik Skupštine Jugoslavije. Odlukom Plenuma Centralnog komiteta KPJ u januaru 1954. posle serije članaka objavljenih u "Borbi" označen je kao "revizionista" i smenjen sa svih funkcija. Ocenjeno je da je u spornim tekstovima ispoljio stavove "koji sadrže tendenciju likvidiranja Komunističke partije kao idejno-politički vodeće klasne političke organizacije" i pokazao da se "sve više udaljuje od revolucionarnih pozicija i približava pozicijama građanskog liberalizma". Njegovo najpoznatije delo: "Nova klasa" imalo je ogromne tiraže u zapadnim zemljama u periodu bipolarne podele sveta. Pred smrt je oslepeo na jedno oko. Ostavio je oporuku da bude sahranjen po srpskom pravoslavnom običaju, angažovanjem sveštenika. To je bio redak primer nekadašnjeg komuniste da se sahrani po crkvenim običajima. Đilas je nakon oslobođenja 1945. promovisao stav da su Crnogorci posebna nacija izdvojena iz etničkog srpstva, da bi se posle pada sa vlasti odrekao tog stava. U knjizi „Revolucionarni rat“, Đilas opisuje kako se sporio sa rođenim ocem i ubeđivao ga je da oni nisu Srbi, na šta mu je otac odgovorio da ako Crnogorci nisu Srbi ima li onda uopšte Srba. Očeve reči pojašnjava, pa kaže da je njihovo značenje to da su Crnogorci u stvari najveći Srbi. Takođe opisuje i to kako su postojala sporenja sa Savom Kovačevićem, koji je u nacionalnom pogledu odstupao od nametane partijske linije, a koji, kao i Đilasov otac, nije prihvatao da nije Srbin. Iako je učestvovao u stvaranju crnogorske nacije, Đilas je umro kao Srbin.

1911-1995

83
21.april 1995.
_svg.png)

Otkriven Spomenik žrtvama nemačkog logora Staro sajmište u Beogradu.

_svg.png)
Savet bezbednosti UN produžio delimičnu suspenziju sankcija protiv Savezne Republike Jugoslavije za 75 dana. Na insistiranje vlada SAD i Nemačke, čemu se protivila Rusija, koja se s Kinom uzdržala od glasanja, Savet bezbednosti UN produžio je delimičnu suspenziju sankcija protiv Savezne Republike Jugoslavije u sportu, kulturi, avionskom i rečnom saobraćaju za 75 dana, skrativši raniji rok od 100 dana.
22.april 1995.

Armija Ruande pod dominacijom plemena Tutsi otvorila vatru na pripadnike rivalskog plemena Hutu u izbegličkom logoru Kibeho i ubila oko 2.000 ljudi.
25.april 1995.

Umrla američka pozorišna i filmska glumica Džindžer Rodžers, koja je svetsku slavu stekla kao partnerka Freda Astera u mnogim romantičnim mjuziklima, s elegantnim i ljupkim igračkim numerama. (Rođena: Indipendens/Misuri/SAD 16.jul 1911. - Umrla: Rančo Miraž/Kalifornija/SAD 25.april 1995. -83-) Filmovi: "Mače po profesiji", "Zvižduk u noći", "Ne kladi se na ljubav", "Veseli razvod", "Ponoćna zvezda", "Hoćemo li plesati", "Priča o Vernon i Ireni Kastl", "Kiti Foil" (Oskar), "Major i Malena", "Roberta".
29.april 1995.

U Šri Lanki tamilski pobunjenici oborili vojni avion, usmrtivši 52 osobe u njemu.
30.april 1995.


_svg.jpg)
rat u b i h
Vođstvo bosanskih muslimana odbacilo apel Ujedinjenih nacija da četvoromesečno primirje u Bosni i Hercegovini bude produženo i posle 30. aprila.


Predsednik SAD Bil Klinton naložio prekid trgovine sa Iranom i zabranio investicije u tu zemlju, optuživši Teheran da podržava međunarodni terorizam.
Maj 1995
01-03.maj 1995.

rat u hrvatskoj

Vojska Hrvatske ofanzivnom vojnom akcijom pod nazivom „Bljesak“ zauzela delove zapadne Slavonije koji su bili u sastavu Republike Srpske Krajine i zaštitom UN mirovnih snaga koje su pasivno posmatrale ubijanja i progon srpskog stanovništva. U akciji „Bljesak“ stradao je veliki broj srpskih civila, a oko 15.000 njih napustilo je to područje. Po podacima Dokumentaciono-informacionog centra Veritas, u toj akciji je ubijeno ili nestalo 283 Srba. Veritas navodi da su do 2023.godine pronađeni posmrtni ostaci 162 osobe, a da se 121 i dalje vodi kao nestala. Najviše žrtava bilo je u selima Medari i Paklenica. Zbog ratnih zločina počinjenih u akcijama „Bljesak“ i kasnije „Oluja“, Tribunal za ratne zločine u Hagu pripremao je optužnicu protiv tadašnjeg predsednika Hrvatske Franja Tuđmana koji je umro 1999. godine. Pred sudovima u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini, protiv pripadnika hrvatskih snaga pokrenuto je nekoliko krivičnih postupaka za zločine u toj akciji, ali oni nisu odmakli dalje od pretkrivične faze. Haški istražitelji su saslušali više hrvatskih oficira osumnjičenih za zločine u akciji „Bljesak“, ali protiv njih nisu podignute optužnice. Dan po otpočinjanju akcije „Bljesak“, tadašnji predsednik RSK Milan Martić naredio je raketiranje Zagreba koje je trajalo dva dana, zbog čega je kasnije pred Haškim tribunalom osuđen na 35 godina zatvora, dok za zločine protiv srpskog stanovništva niko nije odgovarao. Uobičajena praksa licemerne zapadnjačke tzv. međunarodne zajednice pod kontrolom mondijalista. Snage nekadašnje RSK ispalile su tada na Zagreb 23 projektila, od kojih je poginulo šest osoba, a 176 je ranjeno.
07.maj 1995.

Kandidat konzervativaca, gradonačelnik Pariza Žak Širak, pobedio na predsedničkim izborima u Francuskoj kandidata socijalista Lionela Žospena. Žak Širak preuzeo je dužnost šefa države 17.maja, obećavši da će uliti nov elan naciji razdiranoj nejednakošću i nezaposlenošću.
08.maj 1995.


U Parizu na prigodnoj svečanosti obeleženo pola veka od završetka Drugog svetskog rata. Svečanom događaju u društvu predsednika Francuske Fransoa Miterana, prisustvovali lideri 80 zemalja među kojima je bio i predsednik SRJ Zoran Lilić.
09.maj 1995.


U Moskvi proslavljena 50.godišnjica pobede nad nacističkom Nemačkom u Drugom svetskom ratu. Na svečanoj večeri u Kremlju, predsednici Rusije i SAD Boris Jeljcin i Bil Klinton istakli doprinos Jugoslavije pobedi saveznika u tom ratu.
10.maj 1995.

Evropska unija je objavila takozvanu Belu knjigu, kodeks ponašanja po kojem će se pripremati zemalje Centralne i Istočne Evrope za integraciju u unutrašnje tržište Unije. Cilj je bio da se pojasni suština prilagođavanja onih zemalja koje potpišu Evropski sporazum-sporazum o pridruživanju koji zamenjuje sporazume o trgovini.

Najmanje 100 ljudi poginulo u rudniku zlata u blizini Orknija u Južnoj Africi, kada se lift koji je prevozio rudare iznenada otkačio i stropoštao na dno rudnika.
12.maj 1995.

Bankrotirao “Rokfeler centar“ u Njujorku. Vlasnici "Rokfeler centra" u Njujorku, iza kojih je stajao japanski kapital, objavili su bankrotstvo tog gigantskog poslovnog centra.
13.maj 1995.

U indijskoj državi Kašmir razularena masa razbesnelih muslimana zbog razaranja jedne džamije, palila škole, vladine zgrade i hinduističke hramove.
16.maj 1995.
_svg.jpg)


rat u b i h

Muslimanske snage otpočele snažnu ofanzivu na položaje jedinica Vojske Republike Srpske oko Sarajeva, koja je posle nekoliko dana okončana potpunim slomom. Ofanziva je otpočeta artiljerijskim napadima na srpske delove grada.
Japanska policija uhapsila vođu verske sekte AUM Šinrikjo Asaharu, na osnovu sumnje da je organizovao napad nervnim gasom u tokijskom metrou 20.marta 1995. kada je 12 ljudi umrlo a više od 5 000 povređeno.
18.maj 1995.


Umro rusko-američki baletski igrač i filmski glumac Aleksandar Borisovič Godunov, koji je posle emigriranja iz Sovjetskog Saveza 1979. stekao svetsku slavu. (Rođen: Južno-Sahalinsk/Sovjetski Savez/Rusija 28.novembar 1949. - Umro: Los Anđeles/Kalifornija/SAD 18.maj 1995. -45-) Kao vođa Boljšog Baleta 1979. godine prebegao je u Sjedinjene Države. Nastavio je da igra i paralelno počeo da radi kao sporedni glumac u holivudskim filmovima. Imao je istaknute uloge u filmovima kao što su Svedok (1985) i Umri muški (1988). Umro je od hepatitisa koji je bio posledica prekomerenog alkoholizma.
20.maj 1995.

Zairska vlada (Demokratska Republika Kongo) podigla karantin u regionu pogođenom smrtonosnim Ebola virusom, koji je odneo oko 300 života i izazvao paniku i van Zaira.
24.maj 1995.

Pet država jugoistočne Evrope podnele zahtev Savetu bezbednosti UN za obeštećenje usled štete koju trpe zbog sankcija protiv SRJ. Ministarstvo spoljnih odnosa Rumunije saopštilo je da su Grčka, Bugarska, Rumunija, Moldavija i Ukrajina, u skladu sa članom 50 Povelje Ujedinjenih nacija, podnele zahtev ta hitno obeštećenje zbog štete koju trpe usled sankcija uvedenih Saveznoj Republici Jugoslaviji.


Umro engleski državnik i publicista Džejms Harold Vilson, premijer Velike Britanije od 1964. do 1970. i od 1974. do 1976. vođa Laburističke stranke.
25.maj 1995.


rat u b i h

NATO avioni bombardovali srpske položaje u široj okolini Pala, četiri časa pre isteka ultimatuma, kojim je zaprećeno bombardovanjem ukoliko ne prestanu borbe oko Sarajeva.
26.maj 1995.


rat u b i h

Glavni štab Vojske Republike Srpske saopštio da je zarobljeno više stotina pripadnika Unprofora zbog napada aviona NATO pakta. Intervencijom predsednika Srbije Miloševića, tokom juna 1995. oslobođena su svi zarobljeni pripadnici Unprofora, ukupno 372 osobe.
28.maj 1995.
_svg.png)


Film „Podzemlje – bila jednom jedna zemlja“ srpskog režisera Emira Kusturice dobio „Zlatnu palmu“ na filmskom festivalu u Kanu. Bila je to druga glavna festivalska nagrada u Kusturičinoj karijeri.

Poginulo najmanje 1990 ljudi u zemljotresu koji je pogodio ruski grad Neftegorsk na ostrvu Sahalin.
30.maj 1995.


Rusija formalizovala odnose sa NATO alijansom, ali je ponovila upozorenje da bi širenje ovog zapadnog vojnog saveza na istok moglo podeliti Evropu.
Jun 1995
02.jun 1995.



rat u b i h
Oslobođena prva grupa od 120 pripadnika mirovnih snaga UN koje je Vojska Republike Srpske zarobila krajem maja zbog napada NATO aviona na srpske položaje.


rat u b i h


Protivvazdušna odbrana Vojske Republike Srpske oborila u severozapadnoj Bosni američki lovac F-16, čiji se pilot Skot O'Grejdi spasao katapultiranjem. Američki marinci evakuisali su kapetana Skota O'Grejdija 08.juna.
03.jun 1995.


rat u b i h
Ministri odbrane zemalja NATO doneli odluku o stvaranju Snaga za brzo reagovanje u B i H.
05.jun 1995.


Sin nemačkog ratnog zločinca Adolfa Ajhmana izjavio, prekinuvši ćutanje porodice, da je vešanje njegovog oca u Izraelu 1962. bilo opravdano, u svetlu patnji koje je izazvao kao neimar nacističkog genocida u Drugom svetskom ratu u kojem je ubijeno šest miliona Jevreja.
06.jun 1995.

U Južnoj Africi ukinuta smrtna kazna.
07.jun 1995.


Predsednik Tajvana Li Teng Hui stigao u Kaliforniju kao prvi šef te zemlje koji je stupio na tlo SAD. Ova poseta, mada zvanično privatnog karaktera, izazvala je oštru osudu zvaničnog Pekinga, pošto Kina Tajvan smatra sastavnim delom svoje teritorije. Tajvan, odnosno Formoza, istorijski i jeste sastavni deo Kine, mada je od kraja XIX veka bio japanska kolonija. Problem koji sada postoji posledica je činjenice da su poražene snage kineskih nacionalista (antikomunista) nakon revolucije u Kini izbegle na Tajvan 1949.
10.jun 1995.



Bivši predsednik vlade Švedske Karl Bilt naimenovan umesto lorda Dejvida Ovena za kopredsednika Međunarodne konferencije o prethodnoj Jugoslaviji, saopštio je predsedavajući Evropske unije francuski predsednik Žak Širak.
11.jun 1995.

U eksploziji bombe podmetnutoj u kolumbijskom gradu Medeljin u vreme održavanja muzičkog festivala, poginulo 28 ljudi i povređeno više od 200.
12.jun 1995.




Potpisani sporazumi o pridruživanju između EU i Estonije, Letonije i Litvanije.
13.jun 1995.



rat u b i h
Oslobođeni svi preostali pripadnici Unprofora, koje je Vojska Republike Srpske zarobila krajem maja 1995. zbog napada NATO aviona na srpske položaje. Bombardovanje šire okoline Pala počela su 25.maja, četiri časa pre isteka ultimatuma kojim je obema stranama zaprećeno napadom, ako ne prestanu borbe oko Sarajeva. Tome je prethodila ofanziva muslimana oko Sarajeva započeta 16.maja 1995. Prva grupa od 120 pripadnika mirovnih snaga UN oslobođena je 2.juna, a poslednji zarobljenici od ukupno 372 pušteni su 13.juna.
14-19.jun 1995.

prvi čečenski rat

Buđonovska talačka kriza. Oko 150 naoružanih čečenskih separatista pod vođstvom Šamila Basajeva je zarobilo izmedju 1500 i 1800 ljudi držeći ih kao taoce u bolnici ruskog grada Buđonovsk. Buđonovsk se nalazi na oko 70 km severno od granice sa Čečenijom. Jedan deo separatista je u grad dospeo vojnim kamionom koji je prevozio mrtvačke sanduke iz Čečenije dok su ostali u grad došli u manjim grupama nešto ranije. Separatisti su najpre 14. juna, napali stanicu policije i ostale državne zgrade ubivši 20 policajaca i vojnika i ranivši još 21 lice. Nakon tog napada simbolično su istakli zastavu Čečenije na jednoj od zgrada. Po dolasku jačih ruskih vojnih snaga separatisti su se iz centra povukli u rezidencijalni deo grada zauzevši gradsku bolnicu. Počela je talačka kriza. Otmičari su tražili od zvanične Moskve da odmah prekine ratne operacije u Čečeniji i započne pregovore sa separatistima, u protivnom bi, kako su istakli, pobili sve taoce. Uvidevši da vlasti Rusije otežu sa donošenjem odluke, 15. juna Basajev je naredio da se likvidira šest talaca. Među ubijenima su bili policajci i piloti helikoptera. Nakon par dana opsade bolnice, ruske specijalne antiterorističke snage su izvršile napad na otmičare. Tom prilikom je poginulo više od 30 talaca i to od bombi koje su bacali specijalci kroz prozore. Nakon dogovorenog prekida vatre oslobođeno je 227 talaca. Potom su specijalci izvršili još par neuspešnih napada. 18. juna su započeli pregovori između ruskog premijera Viktora Černomirdina i vođe otmičara Šamila Basajeva. Dogovoreno je da će u zamenu za taoce ruske vojne operacije u Čečeniji biti privremeno obustavljene da bi započele serije pregovora između dveju strana. Sledećeg 19. juna većina talaca je oslobodjena dok su Basajev i njegovi ljudi sa 120 taoca koji su se dobrovoljno prijavili, među kojima je bilo 16 novinara i 9 poslanika Ruske Dume krenuli u čečensko selo Zandak na granici sa Dagestanom gde su preostali taoci oslobođeni. Basajev je sa nekoliko novinara potom otišao u selo Dargo gde je dočekan kao čečenski heroj.
Ovaj događaj se smatra prekretnicom u Prvom čečenskom ratu. Na ovaj način obustavljanjem ruskih vojnih operacija u Čečniji, čečenski separatisti su dobili željeni predah da izvrše pregrupisavanje i dodatno naoružavanje svojih snaga. Ishod Buđonovske talačke krize je podigao moral čečenskim separatistima, šokirao rusku javnost i diskreditovao rusku vladu koja je popustila i prihvatila zahteve terorista-separatista. Poginulo je 105 građana Buđonovska među kojima je bilo 18 žena. Život je izgubilo 11 ruskih policajaca i 19 vojnika dok ih je 14 bilo ranjeno. Trojica pripadnika elitne antiterorističke jedinice Alfa grupe je poginulo dok ih je šestorica ranjeno. Na strani terorista bilo je 11 poginulih. Nakon ovog događaja ruske vojne snage nisu povratile inicijativu u ovom ratu nakon što su zauzeli glavni grad Čečenije Grozni marta meseca i pošto su nastavili sa uspešnim vojnim operacijama u ostalim delovima te republike. Šamil Basajev i njegovi ljudi su u javnosti nazvani zverima. U godinama nakon ovog događaja ubijen je od strane ruskih bezbednosnih snaga i Šamil Basajev i još 30 otmičara.
15.jun 1995.


Umro američki naučnik bugarskog porekla Džon Vinsent Atanasof koji je izumeo prvi elektronski digitalni kompjuter. (Rođen: Hamilton/Njujork/SAD 04.oktobar 1903. - Umro: Frederik/Merilend/SAD 15.jun 1995.) Atanasovov otac, Ivan Atanasov, bio je bugarskog porekla, rođen 1876. godine u selu Bojadžik, blizu Jambola, tada u Otomanskom carstvu. Još dok je Ivan Atanasov bio dete, njegovog oca su ubili osmanski vojnici posle bugarskog Aprilskog ustanka. Godine 1889. Ivan je sa ujakom emigrirao u Sjedinjene Države. Džonov otac je kasnije postao inženjer elektrotehnike, dok je njegova majka, Iva Lucena Purdi (mešovitog francuskog i irskog porekla), bila nastavnica matematike. Džon Atanasov je odrastao u Brusteru na Floridi. U uzrastu od devet godina naučio je da koristi logaritmar, ubrzo posle čega je usledilo i njegovo proučavanje logaritama, da bi zatim završio srednju školu Malberi (engl. Mulberry High School) za svega dve godine. Godine 1925, Atanasov je diplomirao elektrotehniku na Univerzitetu Florida, sa najvišom ocenom. Nastavio je školovanje na Državnom koledžu Ajove i 1926. stekao zvanje mastera iz matematike. Kompletirao je formalno obrazovanje 1930. godine, sticanjem doktorskog zvanja iz teorijske fizike na Univerzitetu Viskonsin. U 1973. godini, odlukom suda u patentnoj parnici “Hanivel protiv Speri Renda” (engl. Honeywell v. Sperry Rand), proglašen je za pronalazača prvog automatskog digitalnog računara, mašine sa specijalnom namenom koja je nazvana Atanasov-Beri računar (engl. Atanasoff–Berry Computer, ABC) koji je napravio uz asistenciju njegovog diplomca Kliforda Berija novembra 1939.godine. ABC nije imao centralnu procesorsku jedinicu (CPU), ali je bio izgrađen kao elektronski uređaj sa vakuumskim cevima koje su mu omogućavale brzinu rada. Koristio je takođe regenerativnu kondenzatorsku memoriju, proces koji se i danas koristi u DRAM memoriji.

1903-1995

91
16.jun 1995.



rat u b i h
Savet bezbednosti UN izglasao rezoluciju o slanju u Bosnu i Hercegovinu 12.500 pripadnika tzv. Snaga za brzo reagovanje, koje su se u avgustu i septembru 1995. sa avijacijom NATO borile protiv Srba u Bosni, što je odlučujuće doprinelo preokretu u građanskom ratu.
22.jun 1995.


Rumunija podnosi zahtev za prijem u članstvo Evropske unije.
23.jun 1995.

Umro američki miokrobiolog, lekar, virusolog i imunolog Džonas Edvard Salk, koji je 1954. pronašao prvu vakcinu protiv dečje paralize. (Rođen: Njujork/Njujork/SAD 28.oktobar 1914. - Umro: La Holja/Kalifornija/SAD 23.jun 1995.) Džonas Salk je rođen porodici rusko-jevrejskih emigranata Danijela i Dore (rođene Pres) Salk. Dora, koja je rođena u Minsku, emigrirala je u SAD kada je imala dvanaest godina. Zvanično se smatra da je Salkova vakcina potiv poliomijelitisa bila je jedna od prvih efikasnih vakcina protiv ovog virusa. Stvorena je na principu neutralisanog virusa koji izaziva imunu reakciju kod ljudi. Ova reakcija bi trebala proizvesti dugotrajnu zaštitu od opasne žive forme virusa. Zvanično je saopšteno 12. aprila 1955, da je vakcina sigurna i efikasna. Godine 1963. Salk je osnovao Salk institut za biološke studije u La Holji u Kaliforniji, koji je danas centar za medicinska i naučna istraživanja. Nastavio je da sprovodi istraživanja i objavljuje knjige u svojim poznim godinama, fokusirajući se u poslednjim godinama na potragu za vakcinom protiv HIV-a.
Mejnstrim pod kontrolom i u vlasništvu bankarsko-korporativne oligarhije je ovaj pronalazak maksimalno propagirao i dizao u zvezde kako putem obrazovnog sistema tako i putem masmedija u svom vlasništvu jer mu je donosio uobičajene benefite poput profita, kontrole i depopulacije. Većinsko javno mnjenje je ubeđeno u dobrobiti ove vakcine ali isto tako nije upoznato sa Salkovim svedočenjem pred Komisijom Senata SAD-a kada je izjavio da su svi slučajevi dečje paralize koji su se pojavili posle 1961. godine bili uzrokovani oralnom polio vakcinom.

1914-1995

80
Kada je Salk razvio svoju vakcinu, umesto korišćenja ljudskih tkiva, kao što su to učinili naučnici koji su dobili Nobelovu nagradu za prvi uzgoj poliovirusa u kulturi tkiva, koristio je mlevene bubrege majmuna rezus makakija, koji su bili izuzetno efikasne fabrike poliovirusa. Istraživači željni istine su kasnije isticali da u toj poliovakcini postoji nešto što izaziva kancer kod ljudi koji je prime. Dva istraživača Mercka, Ben Sweet i Maurice Hilleman, ubrzo su identifikovali uzročnika kancera iz ove vakcine, rezus virus kasnije nazvan SV40. Ipak je sve to zataškano a milioni ljudi širom sveta su dobili i što je još tragičnije i dalje dobijaju ovaj otrov. Svako priznanje koje nije u skladu sa interesima globalističkih moćnika lako pada u zaborav i na kraju biva potpuno potisnuto iz svesti ljudi, jer imaju načina i znaju kako se to uspešno čini. Istina u njihovom sistemu je kap parfema i potpuno je nebitna. Ipak i kao takva ostaje i opstaje dok je god ljudi kojima je bitnija od zvaničnog narativa globalnog sistema koji počiva na lažima i prevarama. Istražujte, istinu nećete lako naći u globalističkoj kaljuzi od sistema ali kada je nađete otrežnjenje biva šokantno i isceljuće.
25.jun 1995.

U državnom udaru šeik Hamad ban Kalifa el Tani zbacio sa vlasti svog oca šeika Kalifu, emira arapske zalivske države Katar.

Umro irski fizičar Ernest Tomas Sinton Volton, jedan od pionira nuklearne fizike, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1951, prva osoba u istoriji koja je rascepila atom. (Rođen: Dangarvan/Ujedinjeno Kraljevstvo/Irska 06.oktobar 1903. - Umro: Belfast/Severna Irska/Ujedinjeno Kraljevstvo 25.jun 1995.) Uz Džona Kokrofta dobio Nobelovu nagradu za fiziku „za pionirski rad na polju transmutacije atomskog jezgra putem veštački ubrzanih atomskih čestica”. Tokom ranih 1930-ih Volton i Džon Kokroft su sarađivali na izgradnji aparata koji cepa jezgra litijumovih atoma bombardujući ih strujom protona ubrzanih unutar visokonaponske cevi (700 kilovolti). Cepanjem litijumovih jezgara su proizvedena jezgra helijuma. Nastavili su da koriste bor i ugljenik kao mete za svoje eksperimente 'dezintegracije', i da izveštavaju o veštački izazvanoj radioaktivnosti. Ovi eksperimenti su obezbedili verifikaciju teorija o atomskoj strukturi koje su ranije predložili Raderford, Georg Gamov i drugi. Uspešan aparat – vrsta akceleratora čestica koji se sada zove Kokroft-Valtonov generator – pomogao je da se započne era eksperimentalne nuklearne fizike zasnovane na akceleratorima čestica. Upravo je ovo istraživanje na Kembridžu ranih 1930-ih donelo Voltonu i Kokroftu Nobelovu nagradu za fiziku

1903-1995

91
26.jun 1995.


Izvršen neuspeo pokušaj atentata na egipatskog predsednika Hosnija Mubaraka u etiopskoj prestonici. Na automobil egipatskog predsednika Hosnija Mubaraka u Adis Abebi vatru je otvorilo šest islamskih terorista, ali atentat nije uspeo.

_svg.jpg)
rat u b i h

Muslimanske snage Armije B i H stacionirane u demilitarizovanoj zoni Srebrenica pod zaštitom OUN izvele napad na srpsko selo Višnjica u opštini Milići opljačkavši ga, spalivši ga do temelja i ubivši nekoliko srpskih civila i vojnika VRS (tačan broj nije utvđen i kreće se od 3 do 40 ubijenih ljudi). U periodu postojanja tzv. sigurne zone u Srebrenici, jedinice Armije RBiH stacionirane u Srebrenici su, suprotno odredbama rezolucije 819 Saveta Bezbednosti OUN u kojoj je navedeno da je „...Srebrenica „sigurna zona“ bez oružanih napada ili bilo kojeg neprijateljskog čina... vršile česte napade na teritoriji pod kontrolom VRS u okolini Srebrenice. U svojoj izjavi pred članovima Ratnog Predsedništva Srebrenice, Ramiz Bećirović, komandant 28. divizije iz sastava 2. korpusa Armije RBiH je istakao da je od Glavnog štaba Armije BiH dobijeno naređenje za izvršavanje diverzantskih napada van teritorije enklave Srebrenica u cilju odvlačenja snaga VRS sa fronta kod Sarajeva.
27.jun 1995.


Slovačka podnosi zahtev za prijem u članstvo Evropske unije.
28.jun 1995.


Japan i SAD postigli sporazum o trgovini automobilima, izbegavši u poslednjem trenutku najavljene američke sankcije protiv japanske automobilske industrije i mogućni trgovinski rat.
29.jun 1995.

U najgoroj mirnodopskoj nesreći u Južnoj Koreji, u Seulu se srušila petospratna robna kuća, usmrtivši 502 osobe.

Umrla američka filmska glumica Lana Tarner, jedna od najsjajnijih zvezda Holivuda pedesetih godina XX veka. (Rođena: Volas/Ajdaho/SAD 08.februar 1921. - Umrla: Los Anđeles/Kalifornija/SAD 29.jun 1995. -74-) Poznata je kao jedna od prvih holivudskih glumica koja „vrišti“ zahvaljujući svojoj ulozi u horor filmu "Doktor Džekil i gospodin Hajd" (1941), a njena reputacija glamurozne fatalne žene je potvrđena u filmu crnog talasa "Poštar uvek zvoni dvaput" (1946). Njena popularnost je trajala i tokom 50-ih godina zahvaljujući filmovima "Grad iluzija" (1952) i "Gradić Pejton" (1957) koji joj je obezbedio nominaciju Američke filmske akademije za najbolju glavnu glumicu. Godine 1958. njena kćerka Čeril Krejn je nožem ubila majčinog ljubavnika Džonija Stompanata. Zvanična istraga je privukla značajnu medijsku pažnju, a zaključeno je da je Krejnova ubistvo počinila u samoodbrani. Tarnerova je svoj poslednji film snimila 1991. godine, a umrla je od raka grla 1995. godine.
30.jun 1995.
_svg.png)


Povodom odluke vlade Nemačke o slanju trupa u Bosnu, drugi put prekršen princip UN da susedne zemlje i države opterećene negativnim istorijskim iskustvom ne treba da šalju vojne snage u nekadašnju Jugoslaviju, istaknuto u saopštenju Ministarstva inostranih poslova Savezne Republike Jugoslavije (SRJ).
rat u b i h


_svg.jpg)
rat u b i h
Muslimanska vlada u Sarajevu prekinula sve kontakte sa specijalnim izaslanikom UN Jasuši Akašijem optužujući ga za popustljiv stav prema bosanskim Srbima.
Jul 1995
02.jul 1995.

Šumski požar, najveći u istoriji Izraela, primorao je hiljade ljudi da napuste domove u blizini Jerusalima.
03.jul 1995.


_svg.png)

Košarkaška reprezentacija SR Jugoslavije pobedom nad reprezentacijom Litvanije rezultatom 96:90 na EP u Atini osvojila šampionsku titulu. Na XXIX Evropskom košarkaškom prvenstvu u košarci koje je održano u prestonici Grčke Atini, reprezentacija SR Jugoslavije je u finalu pobedom nad Litvanijom trijumfalno obeležila povratak na evropsku košarkašku scenu posle ukidanja sportskih sankcija.
07.jul 1995.
_svg.png)

U Beogradu je otvorena prva podzemna železnička stanica - "Vukov spomenik".

Bivši šef italijanske diplomatije Đani de Mikelis osuđen zbog korupcije na četiri godine zatvora.
10.jul 1995.

Vođu burmanske (mjanmarske) opozicije Aung San Su Ći vojna hunta Burme oslobodila iz kućnog pritvora, šest godina pošto joj je ograničila slobodu kretanja. Dobitnica je Nobelove nagrade za mir.
11.jul 1995.


rat u b i h
_svg.jpg)
Vojska Republike Srpske zauzela grad Srebrenicu, zaštićenu zonu UN-a, odnosno snaga UNPROFOR-a koji je malo toga učinio na sprečavanju kršenja rezolucije kojom je i uspostavljena zaštićena zona. Operaciju šifrovanog naziva Krivaja 95, izvela je Vojska Republike Srpske u periodu od 6. do 25. jula 1995. godine. Cilj ove operacije bio je da se umanji teritorija zaštićene zone Srebrenica, tako da ona obuhvatala samo urbani centar grada. Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija je 16. aprila 1993. doneo Rezoluciju 819, kojom je zatraženo od svih strana da Srebrenicu sa okolinom tretiraju kao sigurnu zonu, oslobođenu od bilo kakvih vojnih aktivnosti ili nasilnih aktova. Između 1.000 i 2.000 vojnika tri brigade Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske je bilo raspoređeno na obodima sigurne zone Srebrenica, kako bi onemogućili upade ARBiH iz sigurne zone u srpska naselja. Dve godine nakon uspostavljanja sigurne zone UN na tom području, dana 1. marta 1995. godine u Srebrenici formirana je 28. divizija ARBiH od šest ranije postojećih brigada. Za vreme postojanja sigurne zone Srebrenica, tri čoveka su u gradu igrala vodeću ulogu: komandant 28. divizije ARBiH Naser Orić, načelnik srebreničke stanice bezbednosti Hakija Meholjić i lokalni političar Ibran Mustafić (jedan od osnivača Stranke demokratske akcije). Od samog početka obe strane u sukobu su kršile sporazum o "zaštićenoj zoni". Ipak, muslimanska strana je prednjačila u tome. Muslimanski helikopteri su leteli, kršeći time odredbu o zoni zabrane letenja, ARBiH je otvarala vatru prema srpskim linijama i kretala se kroz "zaštićenu zonu", 28. divizija se nastavila naoružavati. ARBiH je prisvojila barem jedan deo humanitarne pomoći koji je stizao u enklavu. VRS je smatrala da bošnjačke snage u Srebrenici koriste "zaštićenu zonu" kao podesnu bazu za pokretanje ofanziva protiv nje, a da UNPROFOR ništa ne čini kako bi to sprečio. Napad 28.divizije na selo Višnjicu u opštini Milići 26.juna 1995. iz zaštićene zone UN-a Srebrenice u kojem je selo spaljeno, opljačkano i u kojem je ubijeno nekoliko civila i vojnika VRS (tačan broj nije utvrđen) je podstakao komandu VRS da 06.juna pokrene operaciju Krivaja 95 kojom su pokrenuli napad na Srebrenicu i zauzele je 11.jula 1995. godine ušavši u taj grad oko 15h. Nakon zauzimanja ovog grada usledio je ratni zločin počinjen nad muslimanskim vojnicima i muškim civilima od strane paravojnih srpskih formacija i delova VRS koji je i dan danas predmet sporenja usled niza nejasnih ili protivurečnih informacija sa obe strane. Muslimanska strana uz podršku svojih zapadnjačkih zaštitnika i mentora koji su je podržavali tokom građanskog rata u B i H u svakom pogledu a posebno vojno svrstavši se uz nju ( i Hrvate) u borbi protiv Srba, i dan danas potencira da je izvršen genocid dok ostatak sveta ostaje uzdržan ili protivan ovom stanovištu smatrajući da je izvršen ratni zločin koji je na kraju i priznala srpska strana i zvanično se izvinila muslimanskom narodu u B i H. Međunarodnom faktoru, tačnije globalistima je očito stalo da na ovim prostorima i dalje tinja mržnja i tinjajući sukob koji bi, kao ljubitelji haosa iz kojeg nastaje njihov nehumani svetski poredak, mogli ponovo pretočiti u sukobe ionako izmrcvarenog prostora ratovima jednog te istog naroda podeljenog religijom.
_svg.jpg)


rat u b i h
Između 20.000 i 25.000 muslimanskih izbeglica iz Srebrenice koju je osvojila VRS, do večeri 11.jula, došlo u bazu UNPROFORA u obližnjim Potočirama tražeći pomoć koju nisu dobili. Izbeglice, pretežno žene, deca i starci i izmežu 300 do 1000 muškaraca (prema različitim izovima) tražili su pomoć od UNPROFOR-a. Holandski bataljon nije im pružio nikakvu pomoć, čak ni u pogledu hrane ili vode iz svojih zaliha, iako su ljudi stajali čitavog dana na otvorenom po julskoj vrućini.
_svg.jpg)

rat u b i h

Između 10.000 i 15.000 muslimana od kojih 6.000 naoružanjih pripadnika 28.divizije Armije B i H formiralo kolonu za proboj ka Tuzli, koja je pokrenuta do ponoći 11.jula. Kako je situacija u Potočarima uveče 11. jula 1995. postajala sve kritičnija, među Bošnjacima se proširio glas da se vojno sposobni muškarci trebaju povući u šumu, organizovati kolonu zajedno sa pripadnicima 28. divizije Armije B i H i pokušati se probiti prema teritoriji na severu, pod kontrolom muslimanskih vlasti. 11. jula oko 22 sata "komanda divizije", zajedno sa bošnjačkim opšinskim vlastima Srebrenice, donejela je odluku da se organizuje kolona. Mlađi muškarci bojali su se da će ih ubiti ako padnu u srpske ruke u Potočarima i verovali da su im šanse veće ako kroz šume pokušaju pobeći do Tuzle. Oko ponoći 11. jula 1995. kolona se počela kretati duž poteza Konjević Polje-Bratunac. 12. jula srpske snage pokrenule su artiljerijski napad na kolonu koja je prelazila asfaltni put na području između Konjević Polja i Nove Kasabe, na putu prema Tuzli. Otprilike jedna trećina muškarca uspešno je prešla put da bi potom kolona izložena intenzivnom granatiranju bila razbijena u dva dela. Celi dan i noć ostatak kolone bio je izložen jakoj vatri i granatiranju. Ljudi sa začelja kolone koji su preživeli golgotu opisali su tu akciju kao "lov na ljude". Kasnije su doše informacije o pristizanju "reka" izbeglica u Tuzlu i Žepu koji je trajao danima, tako da nije isključena mogućnost da se većina civila iz ove kolone bezbedno probila. Povlačenje naoružanih formacija pripadnika 28.divizije propraćeno je i međusobnim obračunima i ubijanjima konkurenata ratnog profiterstva. U samoj Srebrenici pronađena su brojna skladišta hrane i ostalog materijala pomenutih dok je narod praktično gladovao. VRS je zarobila oko 1000 muslimana iz kolone koja se povlačila ka Tuzli.
12.jul 1995.


rat u b i h
_svg.jpg)
Do večeri autobusima koje je organizovala vojska VRS u rejon Kladnja pod kontrolom muslimanskih snaga pristigle prve grupe prognanog muslimanskog stanovništva, pre svega žena, dece i staraca - tokom 12. i 13. jula sve ukupno proterano stanovništvo Srebrenice, oko 22-23.000 pristiglo je u širi rejon Aerodroma Dubrave - deo stanovništva je došao preko koridora Baljkovice i Šapne tako da je prema tada prijavljenim spiskovima od opština smešteno ukupno 29.336 lica proteranih iz enklave. Treba obratiti pažnju na konstataciju „sve ukupno proterano stanovništvo“, i to uporediti sa „Radnom verzijom“ izveštaja iz dokumenta nazvanoog „Hronologija događaja“, koji je 27. jula 1995. sastavio Sead Delić iz Komande 2. korpusa ARBIH u Tuzli i predao načelniku Generalštaba Rasimu Deliću, u kome na strani ‘1854536 piše da se u logoru Potočari i oko njega do 20 sati 11. jula okupilo skoro svo civilno stanovništvo Srebrenice i okoline, odnosno oko 20.000 ljudi. Inače, istine radi, broj izbeglog i registrovanog stanovništva bio je daleko veći od brojke navedene u prethodnim izveštajima. U izveštaju od 4. avgusta 1995. UNPROFOR broj iseljenih civila iz Srebrenice navodi sa 35.632 osobe. Transportu izbeglica prethodio je dogovor na sastanku u bratunačkom hotelu „Fontana” 12.jula, generala Mladića, komandanta holandskog bataljona pukovnika Karemansa i tročlane delegacije muslimanskih izbeglica iz Potočara, koju su činili Ćamila Omanović, Ibro Nuhanović i Nesib Mandžić.
13-19.jul 1995.


rat u b i h
_svg.jpg)
Vojska republike Srpske izvršila masovna pogubljenja muslimana u Srebrenici - masakr/ratni zločin u Srebrenici. Muslimanska (danas Bošnjačka) strana uz podršku svojih zapadnjačkih mentora i saveznika koji su ratovali protiv srpskog naroda prilikom raspada SFRJ na strani muslimana, Hrvata a potom i Albanaca sa Kosova i Metohije, uporno decenijama unazad tvrde da je VRS izvršila genocid nad muslimanima u Srebrenici. Prema njihovoj verziji, genocid u Srebrenici podrazumeva masovna planska ubistva oko 8.000 bošnjačkih muškaraca i dečaka između 13 i 77 godina. Bivši pomagač fašističkog okupatora i pripadnik divizija SS-a Handžar Alija Izetbegović okarakterisao je masakr u Srebrenici kao ”najveći genocid u Evropi posle Drugog svetskog rata”. Međunarodni sud pravde (MSP) u Hagu 26. februara 2007. u presudi po tužbi BiH protiv SRJ, ovaj zločin nije opisao kao genocid. Ipak ,11. jul je u Evropskom parlamentu 15. januara 2009. godine proglašen „Danom sećanja na srebrenički genocid“.
Postoje jasne indicije da je narod Srebrenice žrtvovan od strane svog rukovodstva na čelu sa Alijom Izetbegovićem kako bi izdejstvovalo vojnu intervenciju protiv VRS i uopšte srpskog naroda kako u Bosni a potom i u Hrvatskoj. Događaji koji su potom usledili potvrđuju ovu tvrdnju. Ko je imao najveće koristi da se zločin u Srebrenici nazove genocidom? Odgovor na to pitanje dao je Kofi Anan, tadašnji Generalni sekretar Ujedinjenih Nacija, još u svom izveštaju iz 1999. godine, kada je citirao izvestan broj Bošnjaka iz Srebrenice, koji su mu preneli kako su čuli od predsednika predsedništva Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića, da je NATO napad moguć samo ako „Srbi prodru u Srebrenicu i pobiju najmanje 5.000 ljudi“. Ovo potvrđuje Hakija Meholjić, raniji načelnik policije u Srebrenici, u intervjuu listu „Dani“, kada kaže kako se Izetbegović jednoj delegaciji iz Srebrenice obratio rečima: „Bil Klinton mi je aprila 1993. predložio da u Srebrenicu upadne jedan prepadni odred i pobije 5.000 muslimana, kako bi mogao da naredi vojnu intervenciju.“ Nemački publicista i veliki poznavalac ove materije, Peter Priskil, navodi više razloga zbog kojih je Zapadu, bošnjačkoj vladi u Sarajevu, pa čak i Hrvatima bio potreban genocid, ili makar nešto što bi na to ličilo. Hrvatska je gužvu oko Srebrenice iskoristila da bi napala najzapadniji deo Republike Srpske Krajine, kada je ubijeno više od 2.000 Srba, a njih 200.000 proterano sa svojih ognjišta. U senci medijske kampanje kako je u Srebrenici počinjem genocid ovaj genocid nad Srbima u Hrvatskoj ostao je nezapažen. NATO je 1999. navodni genocid u Srebrenici upotrebio kako bi dodatno potkrepio obrazloženje za bombardovanje Savezne Republike Jugoslavije, a vlada u Sarajevu je posle ovog događaja dobila još snažniju podršku Zapada koja je krunisana Dejtonskim mirom kojim je Republika Srpska izgubila veliki deo vekovnih srpskih teritorija, ali i skoro kompletno rukovodstvo optuženo za „genocid“ u Srebrenici. Haški tribunal je ovaj događaj okarakterisao kao genocid. A šta drugo očekivati od tzv "međunarodnih" institucija i organizacija pod čvrstom kontrolom Zapada? Konkretno ovaj sud se praktično otvoreno stavio u službu protiv Srba koje je i procentualno najviše osudio za zločine u ratovima koji su vodili raspadu SFRJ. Mnogo je jasnije ko sve stoji iza prodaje muslimanskog naroda Srebrenice.
Juna 2004. godine vlada Republike Srpske je nakon istražnih radnji oformljene komisije za istraživanje događaja u i oko Srebrenice utvrdila da su pripadnici VRS izvršili masakr nad muslimanskim vojnicima ne navodeći tačan broj već orjentaciono iznoseći procenu od nekoliko hiljada ljudi, te da će se do tačnog broja stradalih doći naknadnim istraživanjima. 14.jula 1995.godine hiljadu muškaraca je ubijeno u Orahovcu a od hiljadu i po do dve hiljade zarobljenika je smrtno stradalo kod brane Petkovci. 16. jula je na vojnoj ekonomiji Branjevo streljano između 1.000 i 1.200 ljudi dok je po 500 lica ubijeno u Pilicama i Kozluku, navodi se, između ostalog, u konačnom izveštaju Komisije za Srebrenicu. Srpska strana kako u Republici Srbiji tako i u Republici Srpskoj priznala je da je izvršen ratni zločin nad muslimanima u Srebrenici koji je osudila i odala počast žrtvama ali ne priznaje da je počinjen genocid. Osim zapadnjačke strane, njenih država satelita i pojedinih muslimanskih država koje su podržale donošenje rezoilucije GS UN-a o genocidu u Srebrenici 23.maja 2024. i pored grubog zaobilaženja procedura, tj. zaobilaženja SB UN-a jer bi opet bila blokirana od strane pre svega Rusije a možda i Kine, većina država sveta je ili protiv ove rezolucije ili su bile uzdržane što jasno govori da je velika većina sveta ( i po broju stanovnika i broju država ) svesno politizacije i ideologizacije ovog stravičnog događaja.
Da je počinjen ratni zločin a ne genocid u Srebrenici govori u prilog niz činjenica. General-major, Luis Makenzi, koji je bio na čelu mirotvornih UN jedinica u Sarajevu između 1992. i 1993, kritikovao je definiciju događaja kao genocid, rekavši da onaj ko želi da izvrši genocid, ne spašava žene jer su one ključni elemenat za održanje grupe koja se želi uništiti. Efraim Zurof, direktor Centra „Simon Vizental” i jedan od najpoznatijih svetskih lovaca na naciste, smatra da u Srebrenici nije izvršen genocid, obrazlažući to da: Srpske snage su pustile žene i decu da odu iz Srebrenice, nisu ih ubili. To očito nije genocid. Genocid je pokušaj da se potpuno zbrišu ljudi, a ako želite da potpuno zbrišete jedan narod, ne puštate žene i decu da odu, već ih ubijete. Zapad je iz sopstvenih političkih razloga odlučio da će Srebrenica biti simbol srpskih ratnih zločina. Ali, da bi osnažili taj simbol pretvorili su ga u genocid, što on nije bio. Jehuda Bauer, jedan od vodećih svetskih stručnjaka za holokaust i genocid, izjavio je sledeće: Lično ne bih bio na strani onih koji Srebrenicu definišu kao genocid. Mislim da bih to definisao kao masovno ubistvo, ratni zločin i zločin protiv čovečnosti. Imran Hosein, ulema, pisac i filozof, istakao je svoje neslaganje sa izjednačavanjem genocida i zločina koji se dogodio u Srebrenici, rekavši sredinom jula 2015. godine sledeće: Ukoliko većina naroda osuđuje ubijanje, kako ga možete nazvati genocidom? To je moje pitanje. Ako je genocid, to mora da bude deo državne politike. Da li su država Srbija i bosanski Srbi imali podršku cele zajednice, cele zemlje, svih ljudi za ubijanje muslimana? Ne verujem. Dopustite da definišem genocid: ’Genocid je kada jedni ljudi masovno ubijaju druge ljude’... Srpski narod i ostali pravoslavni hrišćani u ovoj regiji nisu sretni zbog onog što se dogodilo. Oni to osuđuju... Većina pravoslavnih hrišćana ovog regiona ne podržava zločin, zato se ne može ni kvalifikovati kao genocid. Ivan Ivanji, srpski i jevrejski književnik i bivši Titov prevodilac, koji je jedno vreme proveo u nacističkom logoru, takođe je stava da se u Srebrenici nije desio genocid, već strašan zločin. Naveo je da ni u Aušvicu ne bi bio genocid da su autobusima vodili decu i stare odatle, kao što je u Srebrenici bio slučaj, i da su u Srebrenici ubijani muškarci i dečaci, što je neoprostivo. Dodao je i da se reč genocid previše upotrebljava za skoro svaki događaj, pa je time blago izgubila na značaju.
Svaki zločin nad nedužnim ljudima je za osudu. Da bi se strasti smirile potrebno je sve zločince osuditi a sve žrtve podjednako ožaliti i poštovati. U ovoj jezivoj priči ima mnogo licemerja. Pominje se hiljade i hiljade muslimanskih žrtava, sve se to veoma agresivno spinuje i propagira uz podršku zapadnjačkih masmedija i političara jer im je u interesu da zavađaju i krve po običaju a nigde nema pomena niti poštovanja za 3287 lica srpske nacionalnosti koje su pobili muslimanski vojnici u svirepim masakrima u području Srebrenice i okoline. Šta je sa hiljadama pobijenih Srba pod kontrolom muslimana u Sarajevu? Kada se sve žrtve budu podjednako poštovale i svi zločinci odgovorni za zločine pošteno kaznili (a ne da, primera radi, Orić, prevejani predratni kriminalac a potom ratni profiter i egzekutor srpskih civila i to po svedočenju i samih muslimana izađe iz zatvora nakon 2 godine) biće nade za pomirenje i suživot. Dok god muslimanska strana bude nasedala na manipulacije globalista sa zapada kojima je rat brat i koji ništa čovečanstvu nisu doneli sem pljačke, razaranja , bola i smrti, strasti se neće smirivati već voditi ka novim sukobima što pomenuti rado i planiraju i iščekuju.
13.jul 1995.
_svg.png)

Na Cetinju proglašena autokefalna Crnogorska pravoslavna crkva, koju nije priznala ni jedna pravoslavna crkva na svetu. Svečanosti prisustvovalo oko 300 vernika.
15.jul 1995.

Vojska Šri Lanke okončala najveću ofanzivu od 1987. protiv tamilskih pobunjenika, tokom koje je poginulo oko 300 ljudi.
16.jul 1995.


Umro engleski pisac Stiven Harold Spender. (Rođen: London/Engleska/Ujedinjeno Kraljevstvo 28.februar 1909. - Umro: London/Engleska/Ujedinjeno Kraljevstvo 16.jul 1995. -86-) Počeo je da piše poeziju pod uticajem Španskog građanskog rata u kojem se borio na strani republikanaca. Docnije se odrekao ultralevih uverenja i priklonio se idejama liberalizma, a lirika mu je postala nežnija i romantičnija. Neka od dela: zbirke pesama "Nepokretno središte", "Ruševine i vizije", "Rub bića", "Plemeniti dani", roman "Zaostali sin", zbirka priča "Zapaljeni kaktus", eseji "Razorni element", "Stvaralački element", "Borba modernih", "Tridesete i posle", autobiografski spis "Svet u svetu" itd.
17.jul 1995.

rat u hrvatskoj

Na sastanku hrvatskog predsednika Franje Tuđmana sa najužim vojnim i policijskim vrhom, na Brionima, doneta odluka o vojnoj akciji "Oluja".

Umro argentinski automobilski as Huan Manuel Fanđo, petostruki svetski šampion u „Formuli-1“. (Rođen: Balkarse/Argentina 24.jun 1911. - Umro: Buenos Aires/Argentina 17.jul 1995.) Bio je prvak sveta 1951, 1954, 1955, 1956. i 1957. Kada mu je bilo 13 godina Fanhio je prekinuo školovanje i počeo da radi kao pomoćnik mehaničara, a sa 16 godina već je nastupao kao mehaničar za mušterije svog poslodavca. Započeo je svoju karijeru u Argentini godine 1934, vozeći 1929 Ford model A kojeg je obnovio. Za vreme trka po Argentini, vozio je Ševroletove automobile i bio je argentinski državni prvak godine 1940. i 1941. Prvi put je došao u Evropu za trku godine 1948, kada su ga financirali argentinski autoklub i argentinska vlada. Fanđo je dominirao prvom decenijom vožnje formule. Osvojio je pet titula najboljeg vozača sezone: 1951. sa timom Alfa Romeo, 1954. sa Maseratijem, 1955. sa Mercedes-Bencom, 1956. sa Ferarijem, i 1957. (ponovo) sa Maseratijem. Taj rekord od pet titula je tek nakon pola veka oborio Mihael Šumaher. Fanđo je jedini argentinski vozač koji je osvojio Veliku nagradu Argentine, koju je on osvojio četiri puta u karijeri, više nego bilo koji drugi vozač. Bio je počasni predsednik ispostave kompanije Mercedes-Benz u Argentini od 1987, godinu dana nakon otvaranja njemu posvećenog muzeja, do smrti 1995. godine. Godine 2011, na stogodišnjicu njegovog rođenja, u sećanje na njega širom sveta su održavane različite svečanosti.

1911-1995

84
18.jul 1995.


Potpisan Sporazum o pridruživanju između Evropske unije i Tunisa kao prvi u nizu sporazuma u okviru «Mediteranske politike» EU. Cilj ove politike jeste stabilizacija i razvoj istočnog i južnog Sredozemlja. Krize, nestabilnosti i ratovi u pojedinim oblastima ovog područija podstakli su EU na veći politički i ekonomski angažman prema državama Mediterana. Prvi sporazum o pridruživanju EU je potpisala sa Tunisom sa ciljem uspostavljanja mediteranske zone slobodne trgovine.
19.jul 1995.


_svg.png)

rat u b i h
_svg.jpg)
Pokrenuta srpska vojna operacija Mač 95. Operacija je pokrenuta od strane združenih jedinica vojski Republike Srpske, Republike Srpske Krajine i Autonomne pokrajine Zapadne Bosne Fikreta Abdića, koji se odmetnuo od Alije Izetbegovića, protiv 5.korpusa Armije B i H pod komandom generala Atifa Dudakovića s ciljem osvajanja Cazina, uništenja 5. korpusa koji je brojao 17.000 vojnika i daljeg osvajanja Bihaća, odnosno bihaćkog džepa. Plan ove operacije izrađen je pod neposrednim nadzorom generala Mileta Mrkšića. Glavna meta napada je bio Cazin kroz koji su prolazile sve glavne linije komunikacije i snabdevanja 5.korupsa. Na jedinom aerodromu u regionu Ćoralići, zapadno od Cazina, municija i lekovi za Dudakoviće snage isporučivani vazdušnim putem dok su ranjeni transportovani ka teritorijama pod muslimanskom kontrolom van okruženja. Zbog toga bi gubitak Cazina za muslimane značio gubitak njihove jedine veze sa teritorijama pod kontrolom Alije Izetbegovića, uništenje 5.korpusa a potom vodio neminovnom padu Bihaća. Početak operacije je označen 17.jula, ispaljivanjem dveju raketa na muslimanske položaje a sveopšti napad dva dana kasnije 19.jula. Vremenski razmak napravljen je u cilju zbunjivanja protivničke strane. Do 25.jula 5.korpus je bio pred slomom. Hrvatska strana koja je pažljivo pratila ova ratna dešavanja, bila je svesna da bi poraz 5.korpusa muslimanske vojske mogao rezultirati najtežim strateškim posledicama ne samo za islamiste Izetbegovića, već prvenstveno za Zagreb. Zauzimanjem Bihaća, Srpska Krajina bi postala mnogo manje osetljiva na hrvatsku vojnu operaciju čiji je glavni uslov bila brzina obzirom da bi izvršila napad na zaštićene UN zone (što je na kraju i učinila bez mnogo protivljenja svojih zapadnjačkih saveznika i mentora). Muslimanska vlada u Sarajevu takođe nije imala alternativnih metoda pomoći 5.korpusu osim traženja direktne vojne intervencije Hrvatske što je i učinjeno sastankom Tuđmana i Izetbegovića u Splitu 22.jula. Srpska vojna operacija Mač 95 koja je bila pred sigurnim uspehom je pretrpela slom jer su regularne trupe Hrvatske i snage bosanskih Hrvata iskoristile priliku napavši razvučene i oslabljene srpske odbrambene linije na jugozapadu B i H operacijom kodnog naziva Ljeto 95 započetu 25.jula a završenu 30.jula osvajanjem Grahova i Glamoča.
22.jul 1995.

_svg.jpg)

rat u b i h

U Splitu usvojena zajednička deklaracija Republike Hrvatske i muslimanskih snaga Alije Izetbegovića kojom se Hrvatska obavezuje pružiti hitnu vojnu pomoć muslimanima u slučaju napada srpskih vojnih snaga na njih, a posebno u regionu Bihaća. Ova deklaracija je bila iznuđena i hitna reakcija dveju strana kojom su dogovorili i vojnu koordinaciju, obzirom da su srpske snage 19.jula započele vojnu operaciju kodnog naziva Mač 95 koja je vodila slomu 5.korpusa muslimanske Armije B i H i padu Bihaća što bi dovelo do potencijalnog spajanja RSK i RS i samim tim oslabilo šanse za uspeh buduće planirane hrvatske ofanzive na RSK. Hrvatski plan akcije sastojao se od obnavljanja ofanzivnih operacija u dolini Livna, zauzimanjem Bosanskog Grahova što bi trebalo da izazove opravdanu zabrinutost među krajiškim Srbima koja bi dovela do zaustavljanja ofanzive na Bihać i jačanja njihovih položaja na dinarskim planinama.
23.jul 1995.

_svg.jpg)


rat u b i h

Na područje Sarajeva stigle su prve jedinice Snaga za brzo reagovanje, formalno pod komandom UN, koje su se nepuna dva meseca kasnije uključile u borbene operacije muslimana (Bošnjaka) i Hrvata protiv Srba u Bosni i Hercegovini.
25.jul 1995.

Poginulo najmanje osmoro ljudi u eksploziji bombe koju su u vozu pariskog metroa podmetnuli islamski teroristi.
26.jul 1995.



Okončan jednomesečni rat između Perua i Ekvadora sporazumom o demilitarizovanoj zoni od oko 500 kvadratnih kilometara u pograničnom amazonskom područiju.
28-29.jul 1995.



rat u b i h

Regularne trupe Hrvatske i vojne snage bosanskih Hrvata okupirale srpske gradove u zapadnoj Bosni, Glamoč i Grahovo, iz kojih je izbeglo više od 20.000 srpskih civila. Operacija "Ljeto 95" je kodni naziv vojne operacije hrvatskih snaga u ratu u Bosni i Hercegovini. Trajala je od 25. do 30. jula 1995. godine. Tokom 5 dana borbi, hrvatske snage su porazile 2. krajiški korpus Vojske Republike Srpske i zauzele Grahovo i Glamoč. Hrvatske snage su zauzele 300 km² oko Grahova i 1.300 km² oko Glamoča. Ova operacija je bila i uvertira za opšti napad na Republiku Srpsku Krajinu. Ovim potezom Hrvati su spasili od potpunog sloma 5.korpus Armije B i H pod kontrolom Izetbegovića prekinuvši srpsku vojnu operaciju kodnog naziva Mač 95 pokrenutu 19.jula. Brza konsolidacija i pregrupisavanje srpskih vojnih jedinica je bila nemoguća dok su hrvatske združene snage napale oslabljene i razvučene formacije srpskih branitelja na jugozapadu B i H u reonu Grahova i Glamoča što će im potom omogućiti dalja napredovanja vojnom operacijom Oluja ka Kninu.
Avgust 1995
04.avgust 1995.

rat u hrvatskoj

Hrvatska započela vojnu akciju "Oluja", protiv Republike Srpske Krajine – etničkim čišćenjem proterano između 200.000 i 250.000 Srba. Republika Hrvatska je 04.avgusta 1995. godine započela vojno-policijsku operaciju „Oluja“ radi ponovnog zauzimanja teritorija u Krajini, s velikom koncentracijom srpskog stanovništva, koje je proglasilo Republikom Srpskom Krajinom. Glavni deo operacije započeo je 04.avgusta 1995. godine, a 07.avgusta.1995. godine Vlada RH proglasila je da je operacija uspešno završena. Posle vojne operacije «Bljesak» iz aprila 1994. Hrvatska je izvela novu operaciju, opet uz američku vojnu pomoć pod nazivom «Oluja» u Dalmaciji, Lici, Kordunu i Baniji i pri tome izvršila etničko čišćenje proteravši srpsko stanovništvo sa ovih prostora uz prećutnu saglasnost SAD i EU pod uticajem Nemačke. Republika Srpska Krajina je faktički prestala da postoji svodeći se na zapadni Srem i Baranju koji su još uvek bili pod kontrolom Srba. Teritoriju pod zaštitom mirovnih snaga UN, hrvatske snage su napale da bi tokom vojne operacije i nakon nje sprovele brutalno etničko čišćenje svih Srba. Iz Krajine je izbeglo gotovo celokupno stanovništvo do 250.000 ljudi, a tokom akcije i posle nje ubijeno je oko 2.500 ljudi. Republika Srpska Krajina se oslanjala na oružane snage Republike Srpske i Savezne Republike Jugoslavije kao svoju stratešku rezervu, ali se one nisu mešale u bitku, što upućuje na i te kako moguće dogovore, prodaju RSK od strane režima u Beogradu. Podsećanja radi Franjo Tuđman i Slobodan Milošević sreli su se tokom ratnih zbivanja ukupno 48 puta i to pretežno na marginama međunarodnih konferencija. Mnogi objektivni istraživači ukazuju upravo na tzv. dogovoreni rat. Političari se dogovoraju dok običan narod strada. Ništa novo. Sjedinjene Američke Države su takođe imale ulogu u operaciji upućivanjem Hrvatske na američku vojnu konsultantsku firmu MPRI, koja je potpisala ugovor sa Pentagonovom licencom za savetovanje, obuku i pružanje obaveštajnih podataka HV.
05.avgust 1995.

rat u hrvatskoj

Vojska Hrvatske zauzela Knin, glavni grad Republike Srpske Krajine. Vojna ofanziva preduzeta je uz saglasnost SAD i drugih zapadnih zemalja, čije je ratno vazduhoplovstvo potpomoglo agresiju. Iz RSK - teritorije pod "zaštitom" mirovnih snaga UN - izbeglo je gotovo svo srpsko stanovništvo. Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju (MKTJ) kasnije je sudio trojici hrvatskih generala optuženih za ratne zločine i učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu smišljenom da protera srpsko stanovništvo iz Hrvatske, i su sva trojica na kraju oslobođena, a sud odbacio optužbe za zločinački poduhvat. MKTJ je zaključio da operacija Oluja nije imala za cilj etnički progon, jer civili nisu bili namerno gađani. Svakom objektivnom i racionalnom posmatraču dešavanja tokom i mesecima nakon ovog genocidnog etničkog čišćenja odluka ovog očito ispolitizovanog zapadnjačkog suda deluje u najmanju ruku licemerna i frapantna. Zapad se od početka raspada SFRJ stavio otvoreno na antisrpsku stranu, tako da su ovakve odluke sasvim očekivane. Isti taj MKTJ je naveo da su HV i specijalna policija počinile veliki broj zločina nad srpskim stanovništvom nakon artiljerijskog napada, ali da državni i vojni vrh nije odgovoran za njihovo stvaranje i organizovanje i da Hrvatska nije imala konkretnu nameru raseljavanja srpske manjine u zemlji. Kažu državni i vojni vrh Hrvatske nije odgovoran ali Tunguzije apsolutno jeste. Hrvatska nije imala konkretnu nameru raseljavanja srpskog stanovništva, a ista je po dolasku proustaške demokracije na vlast odmah oduzela konstituvni položaj srpskom narodu u Hrvatskoj i nastavila baštiniti NDH-azijsku fašisoidnu politiku: trećinu proterati (proterali gotovo sve), trećinu pobiti (pobili mnogo nevinih civila, ali nisu stigli sve) i trećinu pokatoličiti (tokom II sv rata su vršili masovna katoličenja pravoslavnih Srba da bi i decenijama nakon masovnog proterivanja 1995. i dalje zagorčavali živote preostalih Srba tako da ih se hiljade zarad mirnog života odlučilo uzeti najčešća hrvatska imena i katoličku veru). Da se zaključiti da nije bilo namere raseljavanja, zar ne? Hrvatska je donela diskriminatorske mere kako bi Srbima otežala povratak. Ma ko bi rekao. Human Rights Watch je izvestio da su ogromnu većinu zlostavljanja tokom operacije počinile hrvatske snage i da su se zlostavljanja u velikim razmerama nastavila mesecima nakon toga, uključujući pogubljenja po kratkom postupku srpskih civila i uništavanja srpske imovine. Srbija je 2010. tužila Hrvatsku pred Međunarodnim sudom pravde (MSP), tvrdeći da je ofanziva predstavljala genocid. Sud je 2015. odlučio da ofanziva nije genocidna i potvrdio prethodne presude MKTJ. Sve po meri i želji vatikansko-anglosaksonskih mutivoda. Na Zapadu, zaista ništa novog. Na pretek dvostrukih aršina, licemerja, pokvarenosti i podlosti. Niko ne spori da su vlasti samoproklamovane RSK činile zločine nad preostalim hrvatskim stanovništvom u granicama koje su oformile i da je RSK bila praktično etnički očišćena od Hrvata što je za svaku osudu. Ali je predstavnicima vlasti RSK suđeno i osuđeni su na dugogodišnje robije. Sa druge strane počiniocima najvećeg etničkog čišćenja u Evropi nakon II sv rata nije, kao što nije ni počiniocima najvećeg genocida na balkanskim prostorima monstruoznim ustašama NDH tokom II sv rata kada je čitava ta nakazna fašistička tvorevina pretvorena u veliki koncentracioni logor smrti za Srbe, pre svega, a potom Jevreje, Cigane i poštene Hrvate koji se nisu mirili sa nakaznošću fašističkih umobolnih ustaških vlasti.
09.avgust 1995.

Gvatemalski putnički avion upao u nevreme na letu od Majamija i srušio se u jedan vulkan, što nije preživeo niko od 65 ljudi u letilici.
10.avgust 1995.


Dvojica zetova šefa iračke države Sadama Huseina, zajedno s kćerkama predsednika Iraka, pobegli u susedni Jordan, gde im je kralj Husein dao politički azil.
15.avgust 1995.

Japan je, 50 godina nakon okončanja Drugog svetskog rata na Pacifiku, prvi put jasno izrazio žaljenje zbog ratnih akcija u regionu.
16.avgust 1995.


Na referendumu odloženom dva dana zbog uragana, građani Bermuda većinom glasali da ostanu britanska teritorija.
20.avgust 1995.

U najgoroj nesreći u istoriji indijske železnice, poginulo najmanje 350 ljudi prilikom sudara dvaju vozova u Firozabadu na severu Indije, izazvanog iznenadnim zaustavljanjem jednog voza koji je udario u hinduističku svetu životinju – kravu.

Umro proslavljeni italijanski strip autor i ilustrator Hugo Prat autor je čuvenog Korta Maltezea, koji je doživeo nebrojena izdanja, širom sveta. (Rođen: Rimini/Kraljevina Italija/Italija 15.jun 1927. - Umro: Grandvo/Švajcarska 20.avgust 1995. -68-) Više epizoda Korta Maltezea je ekranizovano, nakon Pratove smrti. Rođen je nedaleko od Riminija od oca Nemca i majke Italijanke. Detinjstvo i ranu mladost proveo je po italijanskim kolonijama u Istočnoj Africi kao i u Argentini, i to je trajno obeležilo njegova umetnička stremljenja. Hugo Prat je štampao svoju prvu publikaciju u sedamnaestoj godini u Veneciji zajedno sa svojim prijateljima. Njegova dela – neobična mešavina crtačke umešnosti i poetskog dara – smatraju se najvišim dometima devete umetnosti. Neka od ostalih dela: „Pustinjske škorpije“, „Narednik Kirk“, „Ana iz džungle“, „Jezuita Džo“, „Makumba“ itd. Od 1984. do 1995. Prat je živeo u Švajcarskoj. U Francuskoj je publikovana većina njegovih radova pre Korto Maltezea. Skitnica po prirodi, Hugo Prat je nastavio i dalje da putuje po svetu, od Kanade do Patagonije i od Afrike do Pacifika. Umro je od kancera 20. avgusta 1995. Posthumno je 2002. godine uveden u Ajznerovu kuću slavnih.
22.avgust 1995.

Parlament Etiopije izabrao Negasa Gidadu za šefa države pod novim imenom Savezna Demokratska Republika Etiopija.
25.avgust 1995.



Brod „Rejnbou Vorior II“ pokreta „Grinpis“ „ isplovio ka južnom Pacifiku u pokušaju da onemogući seriju francuskih atomskih proba na ostrvu atolu Mururoa u sastavu Francuske Polinezije.
27.avgust 1995.


Izrael i Palestinska oslobodilačka organizacija potpisali su u Kairu sporazum o proširenju palestinske autonomije, do tada predviđene samo za oblast Gaza, i na Zapadnu obalu.
28.avgust 1995.


rat u b i h
_svg.jpg)
U stravičnoj eksploziji na sarajevskoj pijaci «Markale» poginulo 37 ljudi, a ranjeno 90. Za masakr su direktno bez istrage optuženi Srbi kako bi taj događaj bio iskorišćen kao povod za dejstva avijacije NATO protiv bosanskih Srba po položajima oko Sarajeva i drugih gradova, baš kao što se dogodilo i nakon prve takve tragedije na istom mestu 5.februara 1994. UN su pod pritiskom SAD blokirale stvarnu istragu, ali je nekadašnji specijalni izaslanik UN Jasuši Akaši izjavio je 2011. godine da je još uvek nejasno ko je počinio zločin na pijaci Markale 1994. godine. Jasuši Akaši je u vezi sa događajima na Markalama 1995. godine osnovao Odbor Ujedinjenih naroda od pet stručnjaka iz pet različitih zemalja, koji je na osnovu podataka utvrdio da je granata mogla biti ispaljena sa lokacije pod kontrolom Armije RBiH ili Vojske Republike Srpske. Tako da je prema istraživanjima UN slučaj ostao nerazjašnjen. Direktna posledica ovih događaja bilo je NATO bombardovanje RS. NATO je optužio Vojsku Republike Srpske i iskoristio to granatiranje kao povod za ulazak NATO-a u rat protiv Srba u BiH u vojnoj operaciji pod kodnim imenom „Operacija namerna sila“ (Operation Deliberate Force), kao i nastavak akcije NATO-a i Hrvatske protiv Republike Srpske Krajine započete dvadesetak dana ranije, s ciljem oslabljivanja vojne moći vojske Republike Srpske koja je pretila ili je mogla da preti područjima koje je UN okarakterisao kao „sigurne zone“. Tim akcijama potpuno je proterano srpsko stanovništvo sa teritorije Kninske Krajine, kao i srpsko stanovništvo iz zapadnih i jugozapadnih delova Bosne i Hercegovine. Republika Srpska je, što je bilo i logično, vojnički poražena od združenih muslimansko-hrvatskih i NATO snaga i zbog toga bila prinuđena da potpiše mir u kome je izgubila više od trećine svoje dotadašnje teritorije.
29.avgust 1995.
_svg.png)

rat u b i h
Rukovodstva SR Jugoslavije i Republike Srpske dogovorila se o formiranju jedinstvene delegacije za predstojeće mirovne pregovore o Bosni, sa Slobodanom Miloševićem, tada predsednikom Srbije na čelu.

Predsednik Gruzije Eduard Ševarnadze lako povređen (ogrebotina) prilikom snažne eksplozije automobila-bombe ispred zgrade skupštine u Tbilisiju.
30.avgust 1995.

_svg.jpg)


rat u b i h

Avioni NATO započeli su seriju masovnih napada na vojne i civilne ciljeve u Republici Srpskoj. U bombardovanjima u kojima je korišćena i radioaktivna municija - izvedenim uz objašnjenje da će ona bosanske Srbe dovesti "za pregovarački sto" - poginulo je više od 100 civila, a hrvatske i muslimanske snage su, zahvaljujući pomoći iz vazduha osvojile oko 4.000 kvadratnih kilometara na zapadu RS, odakle je izbeglo više od 170.000 Srba. Prvog dana bombardovanja protivvazdušna odbrana Vojske RS oborila je blizu Pala francuski avion tipa "Miraž 2000" iz kojeg su se dva pilota spasla katapultiranjem.
Septembar 1995
04.septembar 1995.

Izrael započeo 15-mesečnu proslavu 3000.godišnjice proglasa kralja Davida o tom gradu kao prestonici jevrejskog naroda pod geslom „Ujedinjeni Jerusalim je naš“.
05.septembar 1995.


Francuska izvela prvu u seriji atomskih proba na pacifičkom ostrvu Mururoa u Francuskoj Polineziji, što je izazvalo osudu širom sveta i masovne proteste, posebno u Australiju i na Tahitiju.
07.septembar 1995.
_svg.png)



rat u b i h
Vlada SRJ uputila zahtev Savetu bezbednosti UN da odmah prestanu bombardovanja Srba u Bosni.

_svg.png)
Ruski predsednik Boris Jelcin potpisao dekret o jednostranom ublažavanju sankcija SRJ, čime je stvorena zakonska osnova za izvoz robe i usluga humanitarnog karaktera. Sankcije je nametnuo Savet bezbednosti UN u maju 1992, pod optužbom da Srbija odnosno SRJ snosi najveću odgovornost za građanski rat u Bosni i Hercegovini.


Umro srpski (jugoslovenski) televizijski, pozorišni i filmski reditelj i komediograf, književnik i novinar Radivoje - Lola Đukić. (Rođen: Smederevo/Kraljevina SHS/Srbija 03.april 1923. - Umro: Beograd/SR Jugoslavija/Srbija 07.septembar 1995.) Studirao je slikarstvo na Likovnoj akademiji i filmsku režiju na Visokoj filmskoj školi u Beogradu. Najpre je radio kao urednik Dečjeg i Dramskog programa, kao i Zabavnog programa Radio Beograda. Napisao je i režirao više od 200 humorističkih emisija i TV komedija od kojih su najpopularnije: "Servisna stanica","Na tajnom kanalu", "Muzej voštanih figura", "Ogledalo građanina Pokornog", "Ljudi i papagaji", "Crni sneg", "Licem u naličje", "Spavajte mirno", "Sačulatac", "Deset zapovesti", "Ću - ćeš - će"... Serijom "Ogledalo građanina Pokornog" postavljeni su temelji novog žanra, a Lola Đukić je od bezazlenog zabavljača prerastao u satiričara. Posle ove serije Mihiz je za Lolu rekao da je "sam po kapacitetu ravan velikoj fabrici zabave". Odgovorni urednik zabavnog programa Radio Beograda, jedan od utemeljivača Televizije Beograd, Lola je bio i osnivač Humorističkog pozorišta u Beogradu - kasnije Pozorište na Terazijama. Kao komediograf Đukić je jedan od najigranijih domaćih autora šezdesetih i sedamdesetih godina na jugoslovenskim teatarskim scenama. Autor je humorističkih sećanja objavljenih u knjizi "Sklerotični memoari". Bio je oženjen glumicom Verom Đukić. Njihov sin Andrija je takođe bio reditelj. Druga supruga mu je bila novinarka Jelena Jovanović, koja je posle Loline smrti sve učinila da njegov rad ne padne u zaborav.

1923-1995

72
08.septembar 1995.
_svg.png)

_svg.jpg)
rat u b i h
U Ženevi ministri inostranih poslova SRJ, Hrvatske i sarajevske muslimanske vlade postogli usmeni dogovor o podeli B i H na dva entiteta – Republiku Srpsku i Muslimansko-hrvatsku federaciju kao i o bazičnim ustavnim principima.
09.septembar 1995.

_svg.jpg)


rat u b i h

Avioni NATO počeli drugu seriju masovnih bombardovanja srpskih ciljeva u Bosni i Hercegovini, ponovo koristeći radioaktivnu municiju, a zvaničnici zapadnog vojnog saveza su priznali da je u prethodnim napadima verovatno bilo i civilnih žrtava.
10.septembar 1995.
_svg.jpg)



rat u b i h

Amerikanci počeli sa gađanjem srpskih vojnih i civilnih ciljeva u okolini Banja Luke krstarećim raketama „tomahavk“ sa broda „Normandija“ u Jadranskom moru. Upotreba krstrećih raketa uz masovna bombardovanja iz aviona radioaktivnom municijom i artiljerijske udare NATO snaga za brzo reagovanje, odlučujuće je doprinelo preokretu u građanskom ratu u Bosni i Hercegovini u korist muslimana i Hrvata.
11.septembar 1995.


Hiljade demonstranata protestovalo u Parizu zbog obnavljanja francuskih nuklearnih proba u južnom Pacifiku u Francuskoj Polineziji (na atolu Mururoa).
13.septembar 1995.


Grčka i Bivša jugoslovenska Republika Makedonija potpisale u Njujorku sporazum o normalizaciji odnosa, pri čemu se vlada u Skoplju obavezala da promeni izgled državne zastave i zapiše u ustav da nema teritorijalnih pretenzija prema južnom susedu.
14.septembar 1995.

_svg.png)
Ruski predsednik Boris Jelcin odbio da potpiše zakone kojim bi se Rusija odrekla primene sankcija protiv SRJ. Zakone je predložila Državna duma. Njima bi se Rusija odrekla primene sankcija protiv SR Jugoslavije a iste bi se uvele protiv Hrvatske.
15.septembar 1995.

_svg.png)
Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija produžio za još šest meseci delimičnu suspenziju sankcija protiv SRJ.
16.septembar 1995.



_svg.png)
Odbojkaška reprezentacija SR Jugoslavije na 19. prvenstvu Evrope održanom u Atini i Patri osvojila treće mesto, bronzanu medalju, dok je Italija osvojila treću titulu pobedivši Holandiju rezultatom 3:2. SRJ je pobedila reprezentaciju Bugarske sa 3:0 u setovima.
22.septembar 1995.

U udesu američkog vojnog aviona na Aljasci, koji je nosio radarski uređaj AVAKS, poginula sva 24 člana posade.
28.septembar 1995.



Izrael i Palestinska oslobodilačka organizacija potpisali u Vašingtonu sporazum o vraćanju većeg dela Zapadne obale pod palestinsku samoupravu. Prethodnog dana izraelska vlada saglasila se da Palestincima preda na samoupravu veliki deo Zapadne obale okupirane 28 godina ranije.
Oktobar 1995
01.oktobar 1995.

Velika Britanija napustila tradicionalne mere za dužinu i težinu uspostavljene 1812. Kilometar, metar, santimetar, litar, kilogram i gram zamenili su milju, jard, fit, inč, galon, pintu, libru, funtu i uncu.
03.oktobar 1995.

Predsednik Makedonije Kiro Gligorov ranjen prilikom eksplozije automobila-bombe u centru Skoplja ispred hotela Bristol, dok je njegov vozač poginuo. Bio je teško povređen izgubivši oko. Okolnosti atentata, kao i počinioci, do danas su ostale nepoznate.
08.oktobar 1995.

Poginulo najmanje 100 ljudi u zemljotresu koji je pogodio indonežansko ostrvo Sumatru.
10.oktobar 1995.


Izrael počeo povlačiti svoju vojsku sa Zapadne Obale u skladu sa mirovnim sporazumom koji je postigao sa PLO. Iz zatvora je oslobođeno oko 300 Palestinaca.
14.oktobar 1995.


Grčka ukinula embargo protiv Bivše Jugoslovenske Republike Makedonije pošto su vlasti u Skoplju prihvatile da promene zastavu i zvanično se obavežu da nemaju pretenzija na grčku teritoriju.
15.oktobar 1995.

Na referendumu predsednik Sadam Husein kao jedini kandidat dobio gotovo stoprocentnu podršku da i narednih sedam godina predvodi državu.
16.oktobar 1995.

SAD – kao društvo u kojem potpunu suprematiju imaju beli građani, opisao vođa političke organizacije „Nacija islama“ Luis Farakan, na mitingu kojem je prisustvovalo oko milion Afroamerikanaca.
27.oktobar 1995.


Letonija podnosi zahtev za prijem u članstvo Evropske unije.


Umro srpski (jugoslovenski) akademik, kritičar i književnik Slobodan Selenić, profesor Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu. (Rođen: Pakrac/Kraljevina Jugoslavija/Hrvatska 07.jun 1933. - Umro: Beograd/SR Jugoslavija/Srbija 27.oktobar 1995.) Bio je sin jedinac roditelja Save, profesora i Vere, rođ. Podunavac, koja potiče iz svešteničke porodice. Sava je bio jedan od vođa predratne Samostalne demokratske stranke Svetozara Pribićevića. Roditelji su se prvo preselili u Srem, u Rumu. Otac je pre i posle ženidbe živeo i radio u Beogradu, baveći se prosvetom, a kasnije novinarstvom i politikom. Roditelji su pred Drugi svetski rat držali privatnu gimnaziju u Beogradu. Tokom Drugog svetskog rata Sava je sarađivao sa NOP-om. On je u ime svoje partije vodio pregovore sa komunistima, oko stvaranja zajedničkog „Narodnog fronta”. Međutim krajem 1944. godine bio je streljan od strane partizana. Romansijer, dramski pisac i teatrolog, Slobodan Selenić je književnim radom počeo da se bavi 1955. Napisao je više romana i pozorišnih komada, kao i veliki broj eseja i pozorišnih kritika. Njegovi romani “Prijatelji“, “Očevi i oci“ i “Ubistvo s predumišljajem“ svrstali su ga među naše najčitanije pisce. Visoko mesto u srpskoj književnosti zauzeo je osobenim literarnim postupkom, ubedljivim proznim saopštavanjem i smelošću da se bavi najkrupnijim i najprovokativnijim temama našeg vremena i podneblja. Za roman „Timor mortis”, dobio je 1989. godine nagradu „Meša Selimović”. Dopisni je član SANU u Beogradu od 25. aprila 1991. godine. Bio je oženjen Merimom; stanovali su od 1964. godine u stanu kod Studentskog parka; u braku nisu imali dece. Akademik Slobodan Selenić je umro od raka, u 62. godini života u Beogradu.

1933-1995

62
28.oktobar 1995.

U požaru koji je izbio u metrou glavnog grada Azerbejdžana Bakua poginulo najmanje 289 ljudi.
30.oktobar 1995.


Na referendumu o nezavisnosti kanadske provincije Kvebek, minimalnom većinom pobedili protivnici otcepljenja.
Novembar 1995
01.novembar 1995.



_svg.jpg)

rat u b i h
U vojnoj bazi u američkom gradu Dejton, započeli pregovori o mirovnom rešenju za B i H. Nakon tri sedmice mirovni sporazum su parafirali predsednici Srbije i Hrvatske Slobodan Milošević i Franjo Tiuđman i lider bosanskih muslimana Alija Izetbegović.
02.novembar 1995.


Bivši ministar odbrane Južne Afrike Magnus Malan i 10 penzionisanih viših oficira uhapšeno pošto su optuženi za više ubistava u vreme režima aparthejda.
04.novembar 1995.

Umro izraelski premijer Jicak Rabin nakon izvršenog atentata na njega od strane izraelskog ekstremiste Jigala Amira. (Rođen: Jerusalim/Britanska Palestina/Izrael 01.mart 1922. - Umro: Tel Aviv/Izrael 04.novembar 1995.) Jicak je bio premijer Izraela u dva mandata i to od 1974. do 1977. i od 1992. do 1995.godine. Bio je aktivni učesnik u borbama protiv Višijevske Francuske u Libanu i Siriji. U Prvom arapsko-izraelskom ratu 1948.godine komandovao je odbranom Jerusalima. Vremenom je napredovao u izraelskoj armiji da bi 1964.godine postao načelnik glavnog štaba. Njegove zamisli o brzoj mobilizaciji rezervnog sastava i uništenju neprijateljskih vazduhoplovnih snaga na zemlji pokazale su se kao presudne u izraelskoj pobedi u ratu protiv Arapa 1967.godine. Povlači se iz armije 1968.godine i postaje ambasador Izraela u SAD. Nakon ostavke izraelske premijerke Golde Meir aprila 1974.godine postaje peti po redu premijer od formiranja države Izrael i prvi koji je rođen na teritoriji ove države. Nakon finansijskih skandala vezanih za njega i njegovu suprugu prepušta čelo Laburističke partije i premijersko mesto Šimonu Peresu. Od 1984. do 1990.godine bio je na čelu ministarstva odbrane i svojom politikom čvrste ruke prema Palestincima na okupiranim teritorijama doprineo palestinskoj Intifadi. Na izborima za lidera Laburističke partije februara 1992.godine pobđuje Šimona Peresa da bi juna iste godine ponovo zauzeo premijersku poziciju nakon opštih parlamentarnih izbora u Izraelu. Jicak tokom svog drugog premijerskog mandata pravi zaokret u svojoj politici prema Palestincima. Najpre je zamrzao dalje formiranje izraelskih naselja na okupiranim palestinskim područijima. Nakon tajnih pregovora koje je vodio sa palestinskim liderom Jaserom Arafatom dolazi do potpisivanja sporazuma između Izraela i PLO – Palestinske oslobodilačke organizacije septembra 1993.godine na osnovu kojih Izrael priznaje PLO i na osnovu kojih će postepeno dozvoliti formiranje ograničene palestinske samouprave u Gazi i Zapadnoj Obali.

1922-1995

73
Nakon serije tajnih pregovora sa jordanskim kraljem Huseinom, Jicak Rabin potpisuje u ime Izraela mirovni sporazum sa Jordanom oktobra 1994.godine. Iste godine dobija Nobelovu nagradu za mir zajedno sa izraelskim ministrom spoljnih poslova Šimonom Perezom i palestinskim liderom Jaserom Arafatom. Njegova miroljubiva politika prema Palestincima se nije svidela mnogim Izraelcima pogotovo naseljenicima Zapadne Obale koji su njegove poteze smatrali izdajničkim. Na mirovnom skupu u Tel Avivu 4.novembra Jicaka Rabina ubija pripadnik jedne desničarske organizacije Jigal Amir. Njegovim ubistvom bliskoistočni mirovni proces bitno je narušen i usporen.
09.novembar 1995.

_svg.png)
Predsednik Rusije Boris Jeljcin stavio veto na zakon o jednostranom ukidanju sankcija Jugoslaviji, izglasan prethodnog meseca u oba doma ruske skupštine (Dume).


Predsednik Palestinske oslobodilačke organizacije Jaser Arafat prvi put posetio Izrael, otišavši u porodičnu kuću četiri dana ranije ubijenog izraelskog premijera Jicaka Rabina, čijoj je udovici izrazio saučešće.
10.novembar 1995.

Nigerijski vojni režim obesio devetoricu aktivista za ljudska prava, uključujući Ken Saro Vivu, vođu plemena Ogoni. To je izazvalo ogorčenje, posebno nekih afričkih zemalja, ali se Zapad zadovoljio uglavnom verbalnim osudama - zbog interesa kompanija koje u Nigeriji eksploatišu naftu i gas.
12.novembar 1995.



Potpisan Erdutski sporazum - U Erdutu i Zagrebu potpisan sporazum o Sremsko-baranjskoj oblasti, kojim je predviđen jednogodišnji prelazni period pod međunarodnom upravom do mirne reintegracije Istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske. Sporazum je za hrvatsku stranu potpisao šef kabineta Predsednika Republike Hrvatske Hrvoje Šarinić, a srpsku stranu zastupao je ministar inostranih poslova SR Jugoslavije Milan Milutinović. Sporazum su pripremili i u njemu posredovali američki ambasador u Hrvatskoj Piter Galbrajt i potpredsednik Međunarodne konferencije u bivšoj Jugoslaviji Torvald Stoltenberg. Potpisivanju sporazuma o mirnoj reintegraciji prethodio je dogovor hrvatskog predsednika Franje Tuđmana i predsednika Srbije Slobodana Miloševića u Dejtonu, gde se pod okriljem SAD odvijala mirovna konferencija o Bosni i Hercegovini. Za provođenje Sporazuma bila je zadužena misija Ujedinjenih nacija UNTAES (Prelazna uprava za istočnu Slavoniju, Baranju i zapadni Srem) koja je inaugurisana Rezolucijom 1037. Saveta bezbednosti UN-a od 15. januara 1996. godine. Na osnovu Sporazuma osnovane su dve organizacije Srba u Hrvatskoj, i to: Zajedničko veće opština i Srpsko narodno vijeće.
13.novembar 1995.


Evropska unija potpisuje Sporazum o pridruživanju sa Marokom kao rezultat svoje «Mediteranske politike» čiji je cilj uspostavljanje stabilnosti i razvoj zemalja Sredozemlja. Nakon potpisivanja istog sporazuma sa Tunisom potom i sa Marokom nastavljen je proces stvaranja mediteranske zone slobodne trgovine.


Izraelske trupe posle 28 godina okupacije napustile Dženin, prvi grad na Zapadnoj obali predat Palestincima u skladu s mirovnim sporazumom Izraela i PLO.


U bombaškom napadu islamskih terorista na američki vojni centar u Rijadu u Saudijskoj Arabiji poginulo sedam ljudi, uključujući pet Amerikanaca.
16.novembar 1995.

Potpisana Deklaracija o principima tolerancije - Međunarodni dan tolerancije, tim povodom Generalna skupština Ujedinjenih nacija je 1996. ustanovila 16. novembar kao Međunarodni dan tolerancije.
18.novembar 1995.

Vatikan saopštio da neće popustiti pred zahtevima da osobe ženskog pola mogu postati sveštenici, i da se takva mogućnost definitivno neće razmatrati.
19.novembar 1995.


Islamski terorista-samoubica uleteo kamionom sa eksplozivom u egipatsku ambasadu u Islamabadu, usmrtivši 16 ljudi.
20.novembar 1995.


Potpisan Sporazum o pridruživanju između Evropske unije i Izraela. Nakon Tunisa i Maroka i Izrael je ovim sporazumom uključen u proces stvaranja mediteranske zone slobodne trgovine koja je proizašla kao rezultat «Mediteranske politike» EU čiji je opšti cilj uspostavljanje stabilnosti i razvoj zemalja Sredozemlja. Sastavni deo Sporazuma o pridruživanju EU i Izraela predstavlja Sporazum o učešću Izraela u istraživačkim i tehnološkim programima EU.
21.novembar 1995.



_svg.jpg)

rat u b i h
Parafiran okvirni sporazum za mir u BiH u vojnoj bazi u Dejtonu posredovanjem Američke administracije posle dužeg pregovaranja između predsednika SRJ Slobodana Miloševića, Hrvatske Franje Tuđmana i BiH Alije Izetbegovića. Tim sporazumom postignut je mir u Bosni i izvršeno razgraničenje izmđu zavađenih strana i podela Bosne na Republiku Srpsku i Muslimansko-Hrvatsku federaciju po principu 51%-49% u korist MHF koji počiva na ranijem planu Kinkel-Žipe tj. nemačko-francuskoj inicijativi za postizanje konačnog mira u BiH. Oba entiteta su dobila obeležija državnosti i mogućnosti uspostavljanja specijalnih veza sa SRJ odnosno Hrvatskom. Predviđena je ravnoteža i kontrola vojnih snaga tri države i dva entiteta unitar BiH. Tada je obećano skidanje sankcija SRJ ali je na snazi i dalje ostao takozvani spoljni zid sankcija i nova uslovljavanja. Ustvari praktično sankcije nisu ni ukinute sem što su na nekim poljima samo ublažene. Pregovori su vođeni u američkoj vojnoj bazi « Rajt-Peterson» u Dejtonu, državi Ohajo od 1. do 21. novembra.
23.novembar 1995.

_svg.png)
Rezolucijom 1022 Saveta bezbednosti UN-a, nakon 1.253 dana blokade, suspendovane sve sankcije prema SRJ na neodredjeno vreme ali uz prilično složeno tumačenje tzv. spoljnog zida sankcija. U stvari takva varijanta znači da sankcija zvanično nema ali ni uključenosti SRJ u UN i ostale političke i ekonomsko-finansijske institucije.
24.novembar 1995.

U Irskoj glasači tesnom većinom na referendumu izglasali ukidanje zabrane razvoda, uprkos žestokoj propagandi rimokatoličke crkve.
27-28.novembar 1995.

Usvojena Deklaracija iz Barselone (Barselona-proces) od strane 15 država članica EU i 12 država Sredozemlja. U pitanju je sporazum o dugoročnom partnerstvu između EU i zemalja Bliskog Istoka i Severne Afrike postignut na Konferenciji mediteranskih zemalja kojoj jedino nije prisustvovala Libija. Deklaracija se odnosi na tri područija delovanja. Prvo stavlja akcenat na ostvarivanje političkog partnerstva u sferi bezbednosne politike sa zagarantovanim ljudskim i osnovnim političkim pravima. Drugo područije delovanja usmereno je na ostvarivanje cilja stvaranja zone slobodne trgovine «Evropa-Mediteran» do 2010. godine. Treće se odnosi na unapređenje socijalnih i kulturnih aspekata kao i na međusobno uvažavanje kultura i religija. Rezultati postignuti na ovoj konferenciji održanoj u španskom gradu Barseloni, kasnije će prerasti u začetak intenzivnijeg evromediteranskog partnerstva između Evrope i njenih južnih suseda koje će popularno biti nazvano Barselona-proces.
28.novembar 1995.


Estonija podnosi zahtev za pristupanje Evropskoj uniji.
29.novembar 1995.


Hiljade Srba u Sarajevu protestovalo protiv predavanja muslimansko-hrvatskoj federaciji srpskih delova glavnog grada BiH, u skladu sa odredbama Dejtonskog sporazuma.
Decembar 1995
02.decembar 1995.


U Madridu potpisana «Nova transatlantska agenda» u okviru koje SAD i EU ističu spremnost da intenziviraju svoje trgovinske odnose i saradnju prilikom rešavanja međunarodnih problema.
03.decembar 1995.

Bivši predsednik Južne Koreje Čun Do Hvan uhapšen pod optužbom da je odgovoran za masakr u gradu Kvangdžu u maju 1979. kada je vojska ubila više od 200 demonstranata.
04.decembar 1995.

_svg.png)
Ministri inostranih poslova Evropske unije suspendovali na sastanku u Briselu sankcije SR Jugoslaviji.

U nesreći kamerunskog aviona tipa "Boing 737" poginula 72 od 77 putnika i članova posade.
05.decembar 1995.


Funkciju generalnog sekretara NATO pakta preuzeo Havijer Solana, šef španske diplomatije. Solana je imenovanjem na ovaj položaj postao prvi Španac na čelu zapadne vojne alijanse.

Armija Šri Lanke zauzela grad Džafnu, glavno uporište pobunjeničkih tamilskih tigrova tokom prethodnih pet godina na tom ostrvu državi.
06.decembar 1995.

Poginulo svih 97 putnika i članova posade ruskog aviona tipa „Tu-154“ koji se srušio između Habarovska i Sahalina.
07.decembar 1995.

Sonda sa američkog vasionskog broda „Galilej“ ušla u atmosferu Jupitera i 75 minuta slala podatke pre nego što je izgorela.
08.decembar 1995.


U Londonu počela dvodnevna konferencija na kojoj je osnovan Savet za ostvarenje mira, sa 40 zemalja, uključujući SRJ, umesto ženevske Mirovne konferencije za bivšu Jugoslaviju. Za visokog predstavnika međunarodne zajednice u bivšoj Jugoslaviji izabran je švedski diplomata Karl Bilt.


Litvanija podnosi zahtev za pristupanje Evropskoj uniji.
11.decembar 1995.


Komandant snaga UN u Sarajevu general Rene Bašle smenjen jer je kritikovao Dejtonski sporazum, predviđajući da će doći do masovnog iseljavanja Srba usled prepuštanja Srpskog Sarajeva Muslimansko-hrvatskoj federaciji, do čega je kasnije zaista i došlo. Njega je smenio zvanični Pariz.


Izraleske trupe okončale 28-godišnju okupaciju Nablusa, najvećeg palestinskog grada na Zapadnoj Obali, na osnovu mirovnog sporazuma Izraela i Palestinske oslobodilačke organizacije.
13.decembar 1995.


Evropski parlament primio Tursku u evropsku Carinsku uniju, uprkos krupnih zamerki Ankari zbog kršenja ljudskih prava.


Rumunski putnički avion srušio se posle poletanja sa aerodroma u Veroni, u severnoj Italiji, i nesreću nije preživeo niko od 49 ljudi u letelici.
14.decembar 1995.


Bugarska podnosi zahtev za prijem u članstvo Evropske unije.






_svg.jpg)

U Parizu svečano potpisan Dejtonski mirovni sporazum kojim je prekinut rat u Bosni i Hercegovini. Potpisan je u Evropi kao politički ustupak od strane SAD. Politički je sankcionisana uloga NATO u Bosni i dominantan uticaj SAD u ovom delu Evrope. Sporazum su potpisali predsednik Srbije Slobodan Milošević, predsednik Hrvatske Franjo Tuđman i lider bosanskih muslimana Alija Izetbegović. U svojstvu svedoka dokument su potpisali predsednik SAD Bil Klinton, predsednik Francuske Žak Širak, predsednik Rusije Viktor Černomirdin, premijer Velike Britanije Džon Mejdžor, kancelar Nemačke Helmut Kol i predsednik vlade Španije Felipe Gonzales. Po ovom sporazumu, BiH biva podeljena na dva dela: Federaciju Bosne i Hercegovine (51% teritorije nekadašnje SR BiH) i Republiku Srpsku (49% teritorije nekadašnje SR BiH). Sporazum je dogovoren u vazduhoplovnoj bazi Rajt-Paterson kod Dejtona, u američkoj državi Ohajo, a potpisan je u Parizu u Francuskoj. Savezna skupština SRJ je sporazum ratifikovala 21. novembra 2002. godine.
15-16.decembar 1995.


Doneta odluka da buduća moneta EU dobije naziv «Evro». Odluku je doneo Evropski savet EU na svom zasedanju u Madridu.
17.decembar 1995.

Komunistička partija Ruske federacije dobila najviše glasova na izborima za Državnu dumu, među 43 partije i politička bloka, osvojivši 158 od 450 mesta.
18.decembar 1995.



U Bonu održana konferencija predstavnika 31 države i više međunarodnih organizacija o razoružanju i uspostavljanju međusobnog poverenja zaraćenih strana u B i H.


Poginuo 141 putnik i član posade u nesreći putničkog aviona Demokratske Republike Kongo, koji se srušio na severu Angole.
20.decembar 1995.


Međunarodne snage pod nazivom IFOR preuzele misiju sprovođenja mira u Bosni i Hercegovini od snaga UN, u skladu s mirovnim sporazumom potpisanim u Parizu šest dana ranije. U snagama IFOR-a su dominirale trupe NATO pakta.


Poginulo 163 putnika i člana posade u američkom avionu „Boing 757“ koji se srušio u planinama jugozapadne Kolumbije. Nesreću je preživelo četvoro ljudi. Avion je leteo na liniji od Majamija ka kolumbijskom gradu Kali.
21.decembar 1995.

U gradu Badrašin, 28 kilometara južno od Kaira, poginulo 75 ljudi kada je putnički voz udario u drugi voz u gustoj magli.
23.decembar 1995.

U indijskom gradu Dabali, severno od Nju Delhija, požar u banketnoj sali u vreme školske svečanosti progutao najmanje 538 žrtava većinom dece između četiri i po i 14 godina.
24.decembar 1995.

Islamisti na parlamentarnim izborima ostvarili prvu pobedu u 72-godišnjoj istoriji sekularne Turske. Na parlamentarnim izborima najviše glasova osvojila je islamistička Partija prosperiteta.
25.decembar 1995.

Poginulo najmanje 124 osoba u poplavama koje su pogodile istok Južne Afrike.

Umro američki filmski glumac, pevač i zabavljač italijanskog porekla Din Martin, koji je početnu slavu stekao u tandemu sa komičarem Džerijem Luisom, s kojim je snimio 18 filmova. (Rođen: Stubenvil/Ohajo/SAD 07.jun 1917. - Umro: Beverli Hils/Kalifornija/SAD 25.decembar 1995.) Martin je rođen kao Dino Pol Kročeti od oca Italijana Gaetana Alfonsa Kroketija i italijansko-američke majke Anđele Kroketi. Njegov otac, berberin, bio je poreklom iz Montesilvana u Peskari. Anđelin otac, Domeniko Bara, emigrirao je iz Monasterolo del Kastela u Bergamu. Martin je imao starijeg brata po imenu Guljelmo „Vilijam“ Antonio Kročeti. Njegov prvi jezik bio je italijanski i nije govorio engleski sve dok nije krenuo u školu sa pet godina. Napustio je Stubenvilsku srednju školu u desetom razredu jer je, prema Martinu, smatrao da je pametniji od svojih nastavnika. Krijumčario je alkohol, radio u čeličani, služio je kao krupije u spikiziju i diler blekdžeka, i bio je bokser u poluteškoj kategoriji. Pevao je sa lokalnim bendovima u Njujorku, nazivajući sebe „Dino Martini“ po tenoru Metropolitenske opere Ninu Martiniju. Pozvan je u vojsku tokom Drugog svetskog rata, ali je posle 14 meseci otpušten zbog kile. U oktobru 1941. Martin se oženio Elizabet „Beti“ En Makdonald u Klivlendu. Na kraju su imali četvoro dece pre nego što je brak okončan 1949. godine. Martin je privukao pažnju Metro-Goldvin-Majera i Kolumbija pikčers, ali holivudski ugovor nije usledio. Upoznao je komičara Džerija Luisa u Glass Hat klubu u Njujorku, gde su obojica nastupali. Martin i Luis su uspostavili brzo prijateljstvo koje je dovelo do njihovog učešća u međusobnim nastupima i formiranja muzičko-komedijskog tima. Din Martin je igrao u mnogim vesternima i kriminalističkim filmovima. Neki od filmova u kojima je igrao: „Artisti i modeli“, „Holivud ili propast“, „Rio Bravo“, „Četvoro za Teksas“ itd.

1917-1995

78
27.decembar 1995.


Napuštanjem Ramale od strane izraelske vojske, svih šest gradova Zapadne Obale predati na upravu Palestincima. Ramala je bio poslednji od šest gradova koji je napustila izraelska vojska a koji su predati na upravu Palestincima na osnovu postignutog sporazuma između PLO i zvaničnika Izraela.
1996
Januar 1996
01.januar 1996.


Na snagu stupa carinska unija između Evropske unije i Turske. Stvoreno je jedno jedinstveno carinsko područije u kojem dolazi do ukidanja naplate unutrašnjih carinskih dažbina između zemalja članica EU i Turske. Obe strane su obavezi da naplaćuju jedinstvenu carinsku tarifu prema trećim zemljama prilikom uvoza robe iz njih.
05.januar 1996.

Ubijen palestinski terorista Jahja Ajaš, zvani „inženjer“, osumnjičen kao organizator talasa samoubilačkih terorističkih napada u Izraelu u kojima je poginulo na desetine jevrejskih civila. Poginuo je pošto je u njegovim rukama u Gazi eksplodirao minirani mobilni telefon.
08.januar 1996.

Poginulo najmanje 350 ljudi prilikom pada kongoanskog teretnog aviona na pijacu punu ljudi u centru Kinšase.

Umro francuski državnik Fransoa Miteran, koji je kao prvi socijalista 1981. izabran za predsednika Francuske. (Rođen: Žarnak/Francuska 26.oktobar 1916. - Umro: Pariz/Francuska 08.januar 1996.) Proveo je 14 godina na položaju šefa francuske države. Rođen je u izrazito konzervativnoj duboko religioznoj porodici. Od mladalačkog desničarskog stava vremenom je postao neprikosnoveni čelnik francuskih socijalista. Tokom Drugog svetskog rata izvesno vreme nalazio se u aparatu vlade maršala Petena, a potom je postao jedan od predvodnika francuskog Pokreta otpora. U svetu politike upadljivo se izdvajao i činjenicom da je bio retko učen i istančan intelektualac. Bio je ministar u nizu vlada, a od 1971. predvodio je Socijalističku partiju Francuske, da bi počev od 1981. tokom dva mandata bio predsednik Francuske. Na početku svog prvog mandata, Miteran je pratio radikalni ekonomski program koji je uključivao nacionalizaciju ključnih preduzeća, ali je nakon dve godine, kad je ekonomija zapala u krizu, preusmerio kurs. Njegova spoljašnja i odbrambena politika su bile izgrađene politikama njegovih „golističkih“ prethodnika. Njegovo partnerstvo sa nemačkim kancelarom Helmutom Kolom je unapredilo evropske integracije preko Sporazuma iz Mastrihta, međutim Ujedinjenje Nemačke je prihvatio nevoljno. Manje od osam meseci po okončanju mandata, Miteran je umro od raka prostate koji je uspešno skrivao tokom većeg dela svog predsedničkog mandata.

1916-1995

79
09-16.januar 1996.

prvi čečenski rat

Kizljarsko-Pervomajska talačka kriza - Teroristički čin u Kizljaru - Čečenski islamski teroristi zauzeli bolnicu i uzeli najmanje 2.000 talaca u dagestanskom gradu Kizljar na jugu Rusije. Grupa od 200 pripadnika paravojnih formacija samoproglašene Čečenske Republike Ičkerije pod komandom Salmana Radujeva napala je rusku vazduhoplovnu bazu kraj grada Kizljar u blizini čečensko-dagestanske granice. Iako je u napadu ubijeno oko 33 ruska vojnika i uništena dva helikoptera, on nije u potpunosti uspeo, pa su čečenske snage brzo naterane na povlačenje. Pri tom povlačenju su zauzeli grad i, koristeći iste metode kao i Šamil Basajev prilikom napada na Buđonovsk nekoliko meseci ranije, uzeli veliki broj njegovih stanovnika (između 2000 i 3400) za taoce. Nakon nekoliko dana pregovora je postignut sporazum kojim su čečenski militanti pustili žene i decu, a zauzvrat dobili garancije o sigurnom prolazu nazad u Čečeniju. Kolona s militantima i oko 150 talaca je napustila Kizljar 12. januara, ali je upala u zasedu ruskih snaga; usprkos tome, militanti su uspeli zarobiti deo njih pa su se povukli u pogranično selo Pervomajskoje gde su tamošnjih 1200 žitelja uzeli za taoce, ali dobili i pojačanja koja je iz Čečenije doveo Džohar Dudajev. Čečenske snage su se na kraju ipak uspele izvući iz obruča i vratiti u Čečeniju. Cela afera predstavljala je veliki fijasko za Jeljcinovu vladu i propagandni trijumf za Čečene koji su pred očima svetske javnosti pokazali sposobnost da gotovo nekažnjeno izvode akcije protiv tehnički i brojčano nadmoćnijeg protivnika. Sa druge strane, Čečeni nisu uspeli uništiti rusku bazu, a Radujev je prilikom svoje akcije pretrpeo veće gubitke od Basajeva i na kraju bio javno kritikovan od Dudajeva, koji mu je zamerao uzimanje talaca.
10.januar 1996.


Izrael pustio iz zatvora stotine Palestinaca, nekoliko dana uoči prvih palestinskih nacionalnih izbora u Gazi i na Zapadnoj obali.
12.januar 1996.



Prve ruske jedinice u sastavu Ifora stigle u B i H – prva zajednička vojna misija sa trupama SAD i ostalih zapadnih zemalja posle Drugog svetskog rata.
14.januar 1996.

Predsednik Gvatemale Alvaro Arsu apelovao na levičarske gerilce da otpočnu pregovore o okončanju građanskog rata koji 35 godina potresa tu zemlju Srednje Amerike. Apel je usledio prilikom preuzimanja dužnosti šefa države.
17.januar 1996.


Češka Republika podnosi zahtev za prijem u članstvo Evropske unije.
18.januar 1996.

Vladajući PASOK izabrao za grčkog predsednika vlade Kostasa Simitisa, posle ostavke teško obolelog osnivača te partije Andreasa Papandreua koju je podneo 15.januara.
19.januar 1996.



prvi čečenski rat
Predali se otmičari ruskog feribota, islamski čečenski teroristi, turskim vlastima u blizini Istanbula. Četiri dana ranije oni su oteli jedan ruski feribot u Crnom moru preteći da će pobiti više od 240 talaca. Tražili su prekid ruske akcije u Kizljaru (talačka kriza otpočeta 09.januara) u zamenu za puštanje talaca.
20.januar 1996.

Vođa PLO Jaser Arafat postao prvi demokratski izabrani lider palestinskog naroda na izborima u Gazi i na Zapadnoj obali, održanim prema sporazumu Izraela i Palestine.
25.januar 1996.


Parlamentarna Skupština Saveta Evrope odlučila da u članstvo primi Rusiju i pored oštrih kritika zbog ruskog vojnog angažovanja u Čečeniji.
26.januar 1996.


Senat SAD odobrio sporazum START-2 koji se odnosio na smanjivanje broja američkih i ruskih strateških nuklearnih raketa.
27.januar 1996.

U Nigeru vojnim udarom oboren prvi demokratski izabran predsednik Mahamane Usman.
29.januar 1996.

Venecijanska operska kuća „La Feniče“ nestala u požaru, drugi put tokom 204 godine postojanja.
31.januar 1996.

Tamilski terorista-samoubica uleteo kamionom punim eksploziva u centralnu banku Šri Lanke u Kolombu, usmrtivši oko 90 i ranivši više od 1.400 ljudi.

Poginulo 122 ljudi u eksploziji koja je uništila stambenu zgradu u centralnoj kineskoj provinciji Hunan.
Februar 1996
01.februar 1996.

Predsednik Žak Širak objavio da je Francuska okončala nuklearne probe “jednom zauvek“.
02.februar 1996.

Umro američki filmski glumac, režiser i baletski igrač Džin Keli, jedna od najznačajnijih figura u istoriji mjuzikla. (Rođen: Pitsburg/Pensilvanija/SAD 23.avgust 1912. - Umro: Beverli Hils/Kalifornija/SAD 02.februar 1996.) Bio je treći sin Džejmsa Patrika Džozefa Kelija, prodavca fonografa, i njegove supruge Harijet Katrin Karan. Njegov otac je rođen u Piterboru, Ontario, Kanada, u irsko-kanadskoj porodici. Njegov deda po majci je bio imigrant iz Derija, Irska, a njegova baka po majci je bila nemačkog porekla. Bio je američki glumac, plesač, pevač, koreograf, režiser i producent, i jedna od najvećih zvezda mjuzikla od 1940ih do 1960ih godina XX veka. Dobitnik je Počasnog Oskara za izuzetan doprinos filmskoj umetnosti i Nagrade za životno delo Američkog filmskog instituta, koji ga je proglasio za jednog od najvećih glumaca 20. veka. Njegov najpoznatiji film je mjuzikl Pevajmo na kiši iz 1952. godine. Keli je debitovao sa Džudi Garland u filmu Za mene i moju devojku (1942), sa kojom se takođe pojavio u The Pirate (1948) i Summer Stock (1950). Pojavio se i u dramama Crna ruka (1950) i Nasledi vetar (1960), za koje je dobio pohvale kritike. Nastavio je kao režiser tokom 1960-ih, sa svojim zaslugama uključujući Vodič za oženjenog muškarca (1967) i Zdravo, Doli! (1969), koji je dobio nominaciju za Oskara za najbolji film. Bio je kovoditelj i pojavio se u Ziegfeld Follies (1946), That's Entertainment! (1974), That's Entertainment, Part II (1976), That's Dancing! (1985), i That's Entertainment, Part III (1994). Njegove inovacije su transformisale holivudski mjuzikl, a njemu se pripisuje da je skoro sam učinio da je baletska forma komercijalno prihvatljiva za filmsku publiku.

1912-1996

83
03.februar 1996.

Poginulo više od 300 ljudi u zemljotresu na jugozapadu Kine.
07.februar 1996.


Poginulo svih 189 putnika u "boingu 757", koji se srušio nekoliko minuta posle poletanja iz Dominikanske Republike ka Nemačkoj, mahom nemačkih turista i članova posade.
09.februar 1996.

.jpg)
U Londonu poginulo dvoje ljudi, a oko 100 je ranjeno snažnoj eksploziji koju je podmetnula teroristička IRA - čime je posle 17 meseci prekinuto primirje.
10.februar 1996.


Kompjuter nazvan "Duboko plavo" ušao u šahovsku istoriju pobedom nad svetskim prvakom Garijem Kasparovom.
11.februar 1996.

Islamski teroristi u Alžiru u eksploziji automobila-bombe usmrtili 17 ljudi.
12.februar 1996.

Jaser Arafat preuzeo dužnost prvog palestinskog predsednika.
15.februar 1996.

Poginulo najmanje 60 ljudi u eksploziji skladišta municije blizu predsedničke palate u glavnom gradu Avganistana Kabulu.
18.februar 1996.

U eksploziji dva automobila-bombe blizu glavnog grada Alžira, koje su podmetnuli islamski teroristi, poginulo 12 ljudi.
20.februar 1996.

Zetovi iračkog predsednika Sadama Huseina vratili se sa porodicama u Irak iz šestomesečnog izbeglištva u Jordanu. General Husein Kamel Hasan i njegov brat Sadam Kamel Hasan su ipak ubijeni tri dana nakon pomilovanja od strane njihovog tasta, iračkog diktatora Sadama Huseina, navodno u porodičnom obračunu.
22.februar 1996.

_svg.png)
Francuska, prva od zemalja EU, normalizovala diplomatske odnose sa SRJ vrativši ih na ambasadorski nivo.
24.februar 1996.

Kubanski vojni avioni oborili dva mala aviona jedne kubanske izbegličke organizacije u SAD, koji su - uprkos ponovljenih upozorenja u višednevnom "ratu živaca" da provokacije neće biti tolerisane - ušli duboko u vazdušni prostor Kube.


Palestinski islamski teroristi u dva samoubilačka napada u Izraelu ubili 27 ljudi.
27.februar 1996.


Suspendovane sankcije UN protiv Republike Srpske.
28.februar 1996.


Rusija postaje član Saveta Evrope (SE).

Britanska princeza Dajana pristala na razvod od princa prestolonaslednika Čarlsa.
29.februar 1996.


Hrvatski helsinški odbor obelodanio još jedan zločin nad malobrojnim Srbima preostalim u Krajini posle agresije Hrvatske početkom avgusta 1995: u selu Jezerce kod Plitvičkih jezera u svojoj kući, udaljenoj od glavne saobraćajnice samo stotinak metara, u noći između 27. i 28. februara ubijen je bračni par Dane (83) i Milka Kalember (81), a kuća je zatim spaljena. Takođe je obelodanjeno da su potom hrvatske vlasti u tajnosti sahranile žrtve.

Na osnovu optužbe indijskog Federalnog istražnog biroa, sud izdao nalog za hapšenje deset zvaničnika, uključujući četiri bivša člana vlade koju je vodila "Kongresna stranka", zatim šefa opozicione "Baratija Džanata Partije" Lala Krišnu Advanija i bivšeg potpredsednika vlade Devija Lala. Indijski biznismen Surendra Džain je od 1988. do 1991. podmićivao političare kako bi došao do povoljnih ugovora sa državom.

Poginulo svih 117 putnika i šest članova posade aviona "boing 737" u najgoroj nesreći u istoriji peruanskog civilnog vazduhoplovstva. Na letu ka gradu Arekipa avion se srušio u Andima, oko 900 kilometara južno od Lime, odakle je poleteo.
Mart 1996
03.mart 1996.

U Španiji konzervativna Narodna partija Hosea Marije Aznara dobila parlamentarne izbore, okončavši 13 godina vladavine socijalističkog šefa vlade Felipea Gonzalesa.


Arapski islamski terorista-samoubica u autobusu u centru Jerusalimu usmrtio 18 ljudi.
04.mart 1996.


Islamski terorista-samoubica ubio u Tel Avivu 13 ljudi i ranio više od 130, uključujući decu.
06.mart 1996.


U sarajevsko predgrađe Hadžići, slavljenički su ušli muslimani i Hrvati, pošto su ga prethodno napustili Srbi. Hadžići su prema Dejtonskom sporazumu pripali muslimansko-hrvatskoj federaciji.
07.mart 1996.


Trojica pripadnika američkih oružanih snaga osuđena na zatvor od 6,5 do sedam godina, zbog silovanja jedne dvanaestogodišne devojčice 1995. na Okinavi, što je izazvalo talas ogorčenih protesta i zahteva da američka vojska napusti taj japanski arhipelag.
08.mart 1996.


Okončan neuspešni mirovni mandat UN u Ruandi.
13.mart 1996.


Masakr nedužne dece u gradiću Danblejn u Škotskoj. U gradiću Danblejn oko 40 kilometara severno od Glazgova ubica je u gimnastičkoj sali osnovne škole usmrtio 16 učenika prvog razreda, uzrasta između pet i šest godina i njihovu učiteljicu, ranio još 13 đaka i potom izvršio samoubistvo.
17.mart 1996.

Talas pljački i podmetnutih paljevina zahvatio Grbavicu, poslednje srpsko predgrađe u Sarajevu koje je, u skladu s Dejtonskim sporazumom, prepušteno muslimansko-hrvatskoj federaciji u BiH.
18.mart 1996.

Umro grčki pisac Odisej Alepudelis, poznat kao Odisej Eliti, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1979. čiju poeziju odlikuje retko leksičko bogatstvo. (Rođen: Iraklion/Kritska država/Grčka 02.novembar 1911. - Umro: Atina/Grčka 18.mart 1996. -84-) Dela: zbirke pesama "Orijentacije", "Klepsidre nepoznatog","Dostojno jest", "Junačna i tužna pesma za mlađeg poručnika poginulog u Albaniji", "Šest i jedno kajanje za nebo", "Vrhovno sunce", "Monogram", eseji "Otvorena knjiga".
19.mart 1996.


Sarajevsko naselje Grbavica predato muslimansko-hrvatskoj federaciji, na osnovu Dejtonskog sporazuma. I Grbavicu su, kao prethodno ostale delove grada, napustili gotovo svi Srbi.

Poginulo najmanje 150 ljudi u glavnom gradu Filipina Manili u požaru u jednoj diskoteci.
20.mart 1996.


Jedan od ključnih iračkih generala u Zalivskom ratu Nazar Hazrađi prebegao u Jordan.
23.mart 1996.

Li Teng Hui preuzeo dužnost predsednika Tajvana, kao prvi demokratski izabrani lider tog kineskog ostrva.
26.mart 1996.

Umro Dejvid Pakard, kompjuterski magnat, suosnivač kompanije "Hjulit-Pakard". (Rođen: Pueblo/Kolorado/SAD 07.septembar 1912. - Umro: Stanford/Kalifornija/SAD 26.mart 1996. -83-) Bio je američki inženjer elektrotehnike i suosnivač, sa Bilom Hjulitom kompanije "Hjulit-Pakard" (Hevlett-Packard - osnovane 1939), predsednik iste (1947–64), izvršni direktor (1964–68) i predsednik odbora (1964–68, 1972–93). Bio je zamenik američkog sekretara za odbranu od 1969. do 1971. tokom Niksonove administracije. Pakard je bio predsednik Uniformisanog univerziteta zdravstvenih nauka (USU) od 1976. do 1981. i predsednik njegovog Upravnog odbora od 1973. do 1982. godine. Bio je i član Trilateralne komisije. Pakard je 1988. godine dobio Predsedničku medalju slobode i poznat je po mnogim tehnološkim inovacijama i filantropskim poduhvatima.
27.mart 1996.

Jigal Amir osuđen na doživotnu robiju zbog ubistva izraelskog premijera Jicaka Rabina u novembru 1995.
April 1996
01.april 1996.

U Japanu je stvorena najveća svetska banka, okončavanjem ujedinjenja "Micubiši banke" i "Banke Tokijo".
03.april 1996.


U avionskom udesu kod aerodroma „Ćilipi“ poginulo svih 35 članova posade i putnika među kojima i ministar trgovine SAD Ronald Braun. U padu aviona „T-43“ (vojna verzija „boinga -737“), koji je leteo na liniji Tuzla-Dubrovnik, na jedno brdo nedaleko od Cavtata u Hrvatskoj, poginulo je osim ministra trgovine SAD, 12 službenika vlade SAD, 12 američkih biznismena, funkcioner Evropske banke za razvoj, urednik „Njujork Tajmsa“, hrvatski prevodilac i fotoreporter.
04.april 1996.

_svg.png)
Sudija italijanskog suda naložio da se bivšem nemačkom kapetanu Erihu Pribkeu sudi za masakr 335 italijanskih civila u Drugom svetskom ratu. Pribke se branio frazom da je „samo izvršavao naređenja“. Ipak to nije sprečilo italijanskog sudiju da donese odluku da mu se sudi zbog odgovornosti za masakr 335 italijanskih civila 1944. u Ardeatinskim pećinama blizu Rima.
06.april 1996.


Umrla britansko-američka filmska glumica irskog porekla Grir Garson koja je dobila oskara za film „Gospođa Miniver“ snimljen 1942. (Rođena: London/Engleska/Ujedinjeno Kraljevstvo 29.septembar 1904. - Umrla: Dalas/Teksas/SAD 06.april 1996. -91-) Najpoznatija je ostala po ulogama inteligentnih žena visokih moralnih principa. Ostvarila je zapaženu karijeru i u ranoj epohi televizije. Neki od ostalih filmova u kojima je igrala: „Zbogom, mister Čips“, „Ponos i predrasuda“, „Madam Kiri“, „Julije Cezar“ itd.
08.april 1996.
_svg.png)

Potpisan sporazum o uspostavljanju odnosa i unapredjenju saradnje izmedju SR Jugoslavije i Republike Makedonije. Tada je Klaus Kinkel izjavio da je otpala poslednja prepreka za priznavanje SRJ od strane država Evropske Unije.
18.april 1996.


Ubijeno 18 grčkih turista u Kairu kada su islamski teroristi otvorili vatru na turistički autobus koji ih je prevozio.


Poginulo više od 100 libanskih izbeglica od dejstva artiljerijske vatre izraelske vojske koju je otvorila na bazu mirovnih snaga UN, gde su nesrećni ljudi potražili utočište.
21.april 1996.

prvi čečenski rat

Ubijen lider čečenskih separatista Džohar Dudajev ruskim navodjenim projektilom.

Prva pobeda levice na parlamentarnim izborima u Italiji od Drugog svetskog rata. Koalicija levog centra "Maslinovo drvo" dobila je parlamentarne izbore, što je bila prva pobeda levice u Italiji od Drugog svetskog rata.
23.april 1996.

Lansiran peti i poslednji modul ruske kosmičke stanice "Mir" - naučna laboratorija "Priroda" opremljena mnoštvom uređaja, uključujući optičke instrumente za istraživanje resursa na Zemlji.
24.april 1996.


Palestinska skupština u izbeglištvu izbacila iz povelje Palestinske oslobodilačke organizacije odredbu o uništenju Izraela.
Maj 1996
03.maj 1996.

Delegati 55 zemalja saglasili se na konferenciji UN o novim pravilima korišćenja mina, ali nisu prihvatili njihovu potpunu zabranu.
08.maj 1996.

Umro španski borac s bikovima Luis Migel Lukas „Domingin“, verovatno najbolji borac s bikovima XX veka, čija veština je inspirisala američkog pisca Ernesta Hemingveja.
09.maj 1996.

Joveri Museveni pobedio na prvim predsedničkim izborima organizovanim u Ugandi nakon 16 godina.
11.maj 1996.

Poginulo svih 110 putnika i članova posade kada se američki putnički avion DC-9 srušio u močvaru Everglejds na Floridi ubrzo po poletanju sa aerodroma u Majamiju.
13.maj 1996.

Više od 600 ljudi poginulo u nevremenu na severu Bangladeša.
15.maj 1996.

Desničarski lider Atal Bihari Vadžpaji postao prvi Hindu nacionalista premijer Indije, pošto je njegova Baratija Džanata partija na skupštinskim izborima osvojila relativnu većinu.
21.maj 1996.

Na istočnoafričkom jezeru Viktorija potonuo tanzanijski feribot, s kojeg se od oko hiljadu ljudi spaslo samo 114.
27.maj 1996.

prvi čečenski rat

Rusija potpisala sporazum s vođstvom čečenskih separatista o okončanju borbi u Čečeniji od 1. juna 1996, što je ruski predsednik Boris Jeljcin nazvao istorijskim trenutkom, ali je taj sporazum čečenska strana ubrzo prekršila.
Jun 1996
01.jun 1996.


Ukrajina je, odlukom predsednika Leonida Kučme i nacionalnog parlamenta, postala zemlja bez nuklearnog oružja, prebacivši poslednje rakete s nuklearnim glavama u Rusiju.
04.jun 1996.

Evropska raketa „Arijana 5“ eksplodirala 40 sekundi posle lansiranja.
07.jun 1996.

Vojna hunta Mijanmara (Burma) donela zakon kojim je ućutkala glavnu opozicionu partiju Nacionalnu ligu za demokratiju pod vođstvom Aung Su Ći, dobitnice Nobelove nagrade za mir.
10.jun 1996.


prvi čečenski rat
Čečenski islamski separatisti i zvaničnici Rusije potpisali dokumente kojima je predviđeno okončanje 18-mesečnog rata u Čečeniji.


Slovenija podnosi zahtev za prijem u članstvo Evropske unije.
11.jun 1996.

U eksploziji u trgovinskom centru u brazilskom gradu Sao Paolo poginulo 39 i povređeno više od 500 ljudi.
12.jun 1996.

U Australiji su se kod Brizbejna tokom vojnih vežbi sudarila dva helikoptera tipa "Blekhok", pri čemu je poginulo 18 komandosa.
15.jun 1996.

Umrla američka pevačica Ela Ficdžerald , nekrunisana „kraljica džeza“, savršene tehnike, izvanredne improvizatorske imaginacije i širokog glasovnog raspona. (Rođena: Njuport Njuz/Virdžinija/SAD 25.april 1917. - Umrla: Beverli Hils/Kalifornija/SAD 15.jun 1996.) Ponela je nadimke i epitete: dama Ela (eng. Lady Ella), prva dama pesme (eng. First Lady of Song) i kraljica džeza (eng. Queen of Jazz). Sa vokalnim rasponom od tri oktave, imala je čistoću tona, dobru intonaciju i velike mogućnosti improvizacije. Smatra se jednom od najboljih interpretatora Grejt Amerikan Songbuka (eng. Great American Songbook). Tokom karijere koja je trajala 59 godina, osvojila je 14 Gremija, dobila Nacionalnu medalju umetnosti od Ronalda Regana i Predsedničku medalju slobode od Džordža H. V. Buša. Čuveni su njeni zajednički nastupi sa velikim džez muzičarima poput Luisa Armstronga, Djuka Elingtona i Vilijama „Kaunta“ Bejzija. Pojavljivala se i u filmovima i kao gost u popularnim televizijskim emisijama u drugoj polovini dvadesetog veka. 1993. godine, posle skoro šezdeset godina karijere, imala je poslednji javni nastup.

1917-1996

79
16.jun 1996.

Održan prvi krug predsedničkih izbora u Rusiji. Od ukupno 69,8% izašlih birača na izbore najviše glasova je dobio tada aktuelni predsednik Boris Jelcin 35%. Drugi je bio predstavnik prokomunističkih snaga u Rusiji Genadij Zjuganov osvojivši 32% glasova. Potom slede Aleksandr Lebed bivši general i populista koji je osvojio 14,5 %, kandidat liberala Grigorij Javlinski 7,5%, ekstremni ultranacionalista Vladimir Žirinovski 5,8% i poslednji predsednik SSSR-a Mihail Gorbačov koji je dobio samo 0,5% glasova. U drugi krug predsedničkih izbora su prošli Boris Jelcin i Genadij Zjuganov. Da bi pridobio još glasača Jelcin je obećao Aleksandru Lebedu mesto savetnika za nacionalnu bezbednost. Na kraju će se ispostaviti da će ovaj Jelcinov potez uroditi plodom i doneti mu drugi predsednički mandat.


Međunarodni komitet Crvenog krsta saopštio da je za vreme ratnih sukoba na teritoriji SFRJ (1991-95) nestalo oko 20 000 ljudi od kojih oko 12 000 u Bosni i Hercegovini.
18.jun 1996.


Savet bezbednosti UN stavio van snage zabranu izvoza teškog naoružanja bivšim jugoslovenskim republikama.

Benjamin Netanjahu preuzeo dužnost predsednika vlade Izraela kao najmlađi šef vlade u istoriji te zemlje, posle izborne pobede njegove desničarske koalicije.
23.jun 1996.

Šeik Hasina, vođa Avami lige i ćerka prvog predsednika Bangladeša šeika Mudžibura Rahmana, vođe borbe za nezavisnot te zemlje, preuzela dužnost predsednika, posle pobede na parlamentarnim izborima.

Umro grčki državnik i ekonomski stručnjak Andreas Papandreu, prvi socijalistički šef vlade u Grčkoj, akademik, dominantna figura u grčkoj politici. (Rođen: Hios/Kraljevina Grčka/Grčka 05.februar 1919. - Umro: Atina/Grčka 23.jun 1996.) Bio je predsednik vlade od 1981. do 1989. i od 1993. do januara 1996, kada se povukao zbog bolesti. Predavao je na američkim univerzitetima Harvard i Berkli, a u politički život Grčke ušao je 1961. kao član Unije centra, stranke svog oca Georgiosa. U očevoj vladi bio je ministar, ali je dao ostavku zbog nesuglasica sa desnim strujama u partiji, i 1965. napustio zemlju. Po povratku, posle vojnog puča 1967, zatvaran je kao protivnik vojne uprave. Dobija 1968. dozvolu da ode u SAD. Vratio se 1974. i osnovao Svegrčki socijalistički pokret (PASOK), s kojim je dobio izbore 1977. Na čelo vlade je došao četiri godine potom kad je PASOK ponovo dobio izbore. I pristalice i protivnici obraćali su mu se ličnim imenom, Andreas, što je jedinstvena situacija u grčkoj političkoj istoriji i dokaz njegove harizme i popularnosti. Andreas je bio poznat zbog nošenja svog poslovnog odela - rolke, umesto tradicionalne bele košulje i kravate. On je na taj način stvorio veliku modu, uglavnom, ali ne isključivo, među svojim pristalicama.

1917-1996

77
25.jun 1996.


Poginulo 19 Amerikanaca a ranjeno 400 u eksploziji kamiona-bombe koju su islamski teroristi podmetnuli u stambeno naselje američke vojske kod grada Dahran u Saudijskoj Arabiji.
28.jun 1996.

Predsednik Turske Sulejman Demirel poverio mandat za sastav vlade vođi islamističke Partije blagostanja Nedžmetinu Erbakanu, koji je posle 73 godine postao prvi islamistički Predsednik vlade Turske.
30.jun 1996.


Predsednik Republike Srpske Radovan Karadžić predao predsednička ovlašćenja na potpredsednicu RS Biljanu Plavšić posle snažnog pritiska koji je izvršen od strane međunarodne zajednice i predsednika SRJ Slobodana Miloševića. Karadžić je podneo ostavku na sve javne funkcije 19.jula.
Jul 1996
01.jul 1996.


Umro američki književnik, filmski scenarista srpskog porekla Stojan Stiv Tešić, dobitnik Oskara. (Rođen: Užice/Kraljevina Jugoslavija (Srbija pod nemačkom okupacijom)/Srbija 29.septembar 1942 - Umro: Sidnej/Nova Škotska/Kanada 01.jul 1996.) Stiv Tešič je rođen kao Stojan Tešić u Užicu. S roditeljima se preselio u Sjedinjene Američke Države kada je imao četrnaest godina. Smestili su se u istočnom Čikagu u Indijani. Diplomirao je na Univerzitetu Indijana, a na Kolumbija univerzitetu je napisao svoje prve komade. Njegova dramska dela doživela su veliki uspeh, između ostalog, nagrađen je i Oskarom za scenario filma „Četiri druga“. Uspešno je pisao kako za pozorište tako i za film. Ministarstvo za dijasporu vlade republike Srbije ustanovilo je 2005. Nagradu Stojan Stiv Tešić, kojom se nagrađuju pisci srpskog porekla koji pišu na drugim jezicima. Neki od filmova čije scenarije je pisao: „Breaking Away“, „Eyewitness“, „Four Friends“, „American Flyers“ itd. Igrani komadi: „Nourish The Beast“, „The Carpenters“, „Division Street“ itd. Romani: „Summer Crossing“, „Karoo“ itd. Umro je od srčanog udara, u svojoj 53. godini, u kanadskom gradu Sidneju.

1942-1996

53
03.jul 1996.

Boris Jelcin na izborima u Rusiji obezbedio drugi predsednički mandat. U drugi krug predsedničkih izbora su ušli tada aktuelni predsednik Rusije Boris Jelcin i predsednički kandidat levo orjentisanih političkih snaga Rusije Genadij Zjuganov. Od 68,9% upisanih birača koji su izašli na izbore za Jelcina je glasalo 53,8% a za Zjuganova 40,3% birača. Nevažećih glasova bilo je 5,9%. Jelcin je uz veliku finansijsku i medijsku podršku ruskih oligarha uspeo da pobedi prokomunističkog kandidata Zjuganova.
09.jul 1996.

prvi čečenski rat

Rusija nastavila ofanzivu na čečenske separatiste, nakon što je Boris Jelcin ponovo izabran za predsednika.
11.jul 1996.


Sudsko veće Haškog tribunala potvrdilo optužnice za ratne zločine i genocid protiv lidera bosanskih Srba Radovana Karadžića i vojnog komandanta Ratka Mladića. Sud je za njima raspisao međunarodne poternice.
12.jul 1996.

Britanski prestolonaslednik princ Čarls i princeza Dajana sporazumeli se o uslovima razvoda, okončavši brak posle 15 godina.
13.jul 1996.

U Berlinu održan festival pod nazivom „Love Parade“ – najveći javni skup održan u tom gradu posle Drugog svetskog rata, na kojem je igralo oko pola miliona ljudi uz tehno muziku.
15.jul 1996.

Poginulo 32 ljudi prilikom pada holandskog vojnog aviona u vazduhoplovnoj bazi u Ajndhovenu.
17.jul 1996.

Poginulo svih 230 putnika i članova posade američkog putničkog aviona „Boing 747“ koji je eksplodirao iznad Atlantskog okena ubrzo posle poletanja iz Njujorka ka Parizu. Islamska teroristička organizacija „Pokret za islamske promene“, koja je prethodno istog meseca podmetnula eksploziju u kojoj je u Saudijskoj Arabiji poginulo 19 američkih vojnika, posredno je preuzela odgovornost, ali višemesečna istraga nije pouzdano utvrdila uzrok eksplozije.
20.jul 1996.

U Burundiju pobunjenici iz plemena Hutu napali izbeglički logor suparničkog plemena Tutsi, usmrtivši oko 320 ljudi, mahom žena i dece.
24.jul 1996.

U podmetnutoj eksploziji poginulo 57 i ranjeno više od 500 ljudi u predgrađu glavnog grada Šri Lanke Kolomba. Eksplozivna naprava podmetnuta je u prigradski voz. Za ovaj teroristički akt optuženi su tamilski pobunjenici.
25.jul 1996.

U Burundiju, armija pod dominacijom oficira iz plemena Tutsi, izvela državni udar i zabranila sve političke partije u ovoj afričkoj državi.
27.jul 1996.

Tokom Olimpijskih igara, u Atlanti eksplodirala bomba u zabavnom parku, usmrtivši dvoje i ranivši 110 ljudi.
28.jul 1996.


Umro srpski (jugoslovenski) pesnik, prevodilac i esejista Ivan V. Lalić, jedan od najistaknutijih pesnika neosimbolističke struje u savremenoj srpskoj poeziji. (Rođen: Beograd/Kraljevina Jugoslavija/Srbija 08.jun 1931. - Umro: Beograd/SR Jugoslavija/Srbija 28.jul 1996. -65-) Lalić jedan je bio od naših najprevođenijih i najpoznatijih pesnika u svetu. Prve pesme i prevode počeo je da objavljuje kao dvadesetogodišnjak. U literaturu je ušao 1955. godine knjigom “Bivši dečak“. Bogatim lirskim opusom iskazao se kao pesnik visokih stvaralačkih ambicija i veoma negovane, rafinirane kulture. Bio je izvanredan tumač poezije, naročito onoga što je donelo moderno doba i sjajan prevodilac. Poezija Ivana Lalića jeste neprestani lirski dijalog sa vremenom, istorijom i kulturom, sa silama stvaranja i razaranja. Ona je, istovremeno i stalna upitanost o smrti, nastajanju i nestajanju, o svetlosti i delima ljubavi potrebnim da bi se u neskladu pojedinačnih i kolektivnih sudbina naslutio znak izgubljenog smisla.
Avgust 1996
06.avgust 1996.

prvi čečenski rat

Započeo odlučujući napad čečenskih separatista na Grozni koji je bio pod kontrolom ruske vojske od marta 1995.godine. Po dobijanju drugog predsedničkog mandata Boris Jelcin i njegovi saradnici su zauzeli još agresivniji stav prema čečenskim separatisitima. Tokom jula ruska vojska je izvršila niz ratnih operacija na pobunjenička uporišta na jugu Čečenije. Više od 1500 separatista na čelu sa Šamilom Basajevim je u jutarnjim satima 6. avgusta izvršilo iznenadni napad na Grozni u trenutku kada je veći deo vojske bio zauzet ratnim operacijama na jugu. Istovremeno oslabljene ruske vojne garnizone separatisti su napali i u značajnijim gradovima kao što su Argun i Gudermes koji su se do 14. avgusta praktično predali bez borbe.

Američki naučnici saopštili da su pronašli dokaz da je na Marsu postojao život, na osnovu ispitivanja ostataka meteora pronađenog na Antarktiku.
11.avgust 1996.

Umro češki dirigent i kompozitor Rafael Jeronim Kubelik, koji je još 1934, u 20. godini, počeo da diriguje Češkom filharmonijom. (Rođen: Bihori/Austro-Ugarska/Češka Republika 29.jun 1914. - Umro: Kastanienbaum/Švajcarska 11.avgust 1996. -82-) Otišao je u izbeglištvo 1948, a u otadžbinu se vratio 1990. da bi dirigovao na Praškom prolećnom muzičkom festivalu. U međuvremenu je priređivao velike koncertne turneje u Velikoj Britaniji i SAD, gde se preselio 1950, postavši dirigent simfonijskog orkestra u Čikagu, a 1955. direktor londonskog „Kovent Gardena“. Neka od dela: dve simfonije, koncert za violinu i orkestar, koncert za violončelo i orkestar, končertino za flautu i kamerni orkestar, opera „Veronika“, kantata „Pro memoria patris“, solo pesme itd.

Umrla bugarska proročica Vangelija Gušterova Dimitrova-Vanga (Rođena: Strumica/Osmansko carstvo/Severna Makedonija 31.januar 1911. - Umrla: Sofija/Bugarska 11.avgust 1996.) U prevodu sa grčkog njeno ime Evangelija znači „nosilac radosnih vesti”. Njen otac Pande Surčev bio je siromašni seljak, koji je teško ishranjivao porodicu. Majka Paraskeva umrla kada je Vanga imala tri godine. Godine 1923. porodica se zbog oskudice u hrani preselila u mesto Novo Selo, na drumu ka Petriču, gde je živeo stric Kostadin. Oslepela je iznenada Vanga u svojoj 12. godini, a to je bilo za vreme jedne stravične oluje. Silan vetar koji je rušio sve pred sobom, obrušio se na decu, koja su se vraćala sa izvora „Hanska česma”. Vihor je kroz vazduh odbacio daleko malu Vangu, noseći je kao slamku. Pri padu ona se povredila, od udaraca u telo i glavu. Kad se nevolja smirila, našli su je povređenu, gotovo zatrpanu u gomili prašine i peska. Bolela ju je jako glava, a oči od silne nečistoće, nije mogla da otvori. Oči su joj od tad zauvek ostale zatvorene, a kapci slepljeni. Lekari kod kojih su išli, nisu joj mogli pomoći. Stari otac Pande umro je 1940. godine. Vanga je tada pala u veliki trans, tokom kojeg je puno proročanstava izgovorila. Posle udaje za tada bugarskog vojnika Dimitrija Gušterova 1942. godine, nastanila se u bugarskom gradu Petriču. U braku sa siromašnim Mitkeom nije imala dece. Vanga je zato usvojila siročiće Dimitrija i Violetu. Muž Dimitrije umro je 1962. godine od posledica alkoholizma; lečio je alkoholom bol u trbuhu. Proročica Vanga je od 1967. godine pod pritiskom vlasti „radila” kao državni službenik; donosila je velike legalne prihode bugarskoj državi. Vanga je inače od tada primala posetioce u jednoj kućici u selu Rupite, nekoliko kilometara udaljenog od Petriča. Slepa proročica je predvidela neke bitne događaje: bombardovanje Beograda 6. aprila 1941. godine, smrt bugarskog cara Borisa koji ju je posetio godinu dana pre svoje smrti, zemljotres u Skoplju, smrt Staljina, otmicu italijanskog premijera Alda Mora, tačan datum smrti svoga muža. Smatra se da je oko milion ljudi od nje tražilo pomoć. Umrla je 1996. godine i sahranjena pored crkve Svete Petke, u selu Rupite, uz prisustvo predsednika Bugarske. Tu se sada nalazi pravoslavni manastir.

1911-1996

85
12.avgust 1996.


Iran i Turska sklopili sporazum o izgradnji gasovoda u vrednosti 23 milijarde dolara, samo nedelju dana pošto je u SAD izglasan zakon o kažnjavanju stranih investitora u iranski energetski sektor.
14.avgust 1996.

prvi čečenski rat

Grozni potpao pod kontrolu čečenskih separatista. Posle iznenadnog napada na Grozni od strane čečenskih separatista u zoru 6. avgusta, ruska vojska je u više navrata pokušala povratiti izgubljene pozicije u ovom gradu ali bezuspešno. Separatisti su dobili pojačanje u ljudstvu dok su im se pridružili i mnogobrojni dobrovoljci iz samog grada, tako da je njihov broj dostigao 7000. Od samog početka napada na grad, separatisti su blokirali i držali pod opsadom sve ruske vojne baze. Napadi oklopnih jedinica ruske armije koja je pokušala da pomogne svojim opkoljenim drugovima u gradu su se završavali teškim gubitcima. Na stotine ruskih vojnika je poginulo ili je nestalo dok se dobar deo ratnog oruđa, materijala i oružja našao u rukama čečenskih separatista. Hiljade demoralisanih, žednih i gladnih opkoljenih ruskih vojnika bilo je u bezizlaznoj situaciji. U takvim okolnostima bivši general-potpukovnik Aleksandr Lebed savetnik za nacionalnu bezbednost Rusije je uspeo da izdejstvuje prekid vatre 14. avgusta. On je započeo pregovore sa novim vođom čečenskih separatista Aslanom Mashadovim u noći 11.avgusta. Komandant ruske vojske Konstantin Pulikovski je 17. avgusta naredio potpunu obustavu svih ratnih operacija u Čečeniji.

Južnoafrička Nacionalna partija, tvorac politike aparthejda (specifičnog sistema rasne segregacije) u Južnoj Africi, u parlamentu prešla u opozicione klupe, prvi put posle 48 godina.
17.avgust 1996.


U vasionu poletela prvi put u istoriji jedna Francuskinja, Klaudija Andre Dešaj. Klaudija je poletela sa ruskog kosmodroma Bajkonur da bi potom provela 16 dana u naučnoj misiji na ruskoj svemirskoj orbitalnoj stanici „Mir“.
19.avgust 1996.

prvi čečenski rat

Rusija uputila ultimatum čečenskim separatistima u Groznom. Komandant ruske vojske Konstantin Pulikovski je praktično najavio prekid primirija tako što je uputio ultimatum čečenskim separatistima, koji su do 14. avgusta uspostavili kontrolu nad Groznim, da napuste grad u roku od 48 sati. U suprotnom grad će biti bombardovan celokupnom raspoloživom ratnom mašinerijom kako sa zemlje tako i iz vazduha. Ovakav ultimatum je bio upućen uprkos činjenici da je u gradu tada bilo između 50 000 i 70 000 civila kako Čečena tako i Rusa. Usledila je panična bežanija građana Groznog. Pošto je ultimatum bio odbijen počelo je stravično bombardovanje i uništavanje grada.



Šest ruskih, francuskih i američkih kosmonauta susrelo se na "Miru", uključujući Klodi Andre Deze, prvu Francuskinju u kosmosu, koja je na tu rusku kosmičku stanicu lansirana ruskom raketom "Sojuz-U".
20.avgust 1996.

_svg.png)
Poginulo svih 12 ljudi u udesu transportnog aviona „Iljušin 76“ ruske kompanije „Sper erlajnz“ blizu piste beogradskog aerodroma u Surčinu. Prethodno je avion, koji je iz Beograda poleteo ka Malti, zbog otkazivanja navigacione opreme i sistema radio veza, kružio u vazduhu oko tri sata, pokušavajući da se oslobodi goriva, ali je prilikom prinudnog sletanja promašio pistu.
22.avgust 1996.

prvi čečenski rat

Prekinuto bombardovanje Groznog od strane ruske armije. Ruski savetnik za nacionalnu bezbednost Aleksandr Lebed je doputovao u Čečeniju 20. avgusta da bi dva dana kasnije bombardovanje bilo prekinuto i pregovori sa čečenskim liderom Aslanom Mashadovim nastavljeni. Lebed je nazvao ultimatum generala Pulikovskog rđavom šalom.



Konferencija 61 države u Ženevi o razoružanju okončana je neuspešno pošto je Indija blokirala sporazum o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih proba.
23.avgust 1996.
_svg.png)

U Beogradu potpisan sporazum o normalizaciji odnosa između SR Jugoslavije i Hrvatske. Sporazum su u Palati federacije potpisali ministri inostranih poslova SR Jugoslavije Milan Milutinović i Hrvatske Mate Granić. Sporazumu je prethodio susret predsednika Srbije i Hrvatske Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana.

_svg.png)
U Beogradu otvorena kancelarija za vezu haškog Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na prostorima bivše Jugoslavije. Kancelarija je otvorena na osnovu sporazuma koji su vlasti SR Jugoslavije i predstavnici UN, posle višemesečnih pregovora potpisali u Njujorku.
26.avgust 1996.

Južnokorejski sud osudio bivšeg predsednika Južne Koreje Čun Du Hvana na smrt pod optužbom da je 1979. izveo vojni udar kojim je prigrabio vlast, a njegovog naslednika Ro Te Vua na 22,5 godina zatvora.
28.avgust 1996.



Vlada SAD zabranila vođi "Nacije islama" Luisu Farakanu da prihvati obećani libijski poklon od milijardu dolara s ciljem ekonomske i političke pomoći Afroamerikancima SAD.
29.avgust 1996.


Ruski avion tipa "Tupoljev 154", koji je prevozio rudare na udaljeno arktičko ostrvo, udario u jedan planinski vrh u Norveškoj. Najtežu avionsku nesreću na novreškom tlu nije preživeo niko od putnika i članova posade, ukupno 141 lice.
31.avgust 1996.
Septembar 1996
02.septembar 1996.

Vlada Filipina potpisala mirovni ugovor s muslimanskim pobunjenicima, posle 24-godišnjeg građanskog rata na južnom ostrvu Mindanao, tokom kojeg je poginulo 125.000 ljudi.
03.septembar 1996.



SAD izvele jedan od najjačih vojnih napada na Irak od okončanja Zalivskog rata 1991, ispalivši 27 krstarećih projektila na ciljeve na jugu te zemlje, sa obrazloženjem da je to kazna zbog pomoći armije Sadama Huseina jednoj od kurdskih frakcija u "zoni bezbednosti" koju su UN proglasile na severu Iraka.
09.septembar 1996.
_svg.png)

SR Jugoslavija i Hrvatska uspostavile diplomatske odnose.

U tajfunu koji je pogodio priobalna područja ekonomski najrazvijenije kineske provincije Guangdong poginulo više od 130 ljudi.
10.septembar 1996.

Generalna skupština Organizacije ujedinjenih nacija usvojila Sporazum o potpunoj zabrani nuklearnih proba.
14.septembar 1996.

Održani prvi višestranački opšti izbori u B i H nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma u Parizu 14. decembra 1995. godine pod nadzorom međunarodne zajednice i formirani prvi zajednički organi nove države. Pobedile su tri nacionalne stranke Srba, Hrvata i Muslimana, čiji su ih lideri predvodili tokom troipogodišnjeg oružanog sukoba. Vojni deo Dejtonskog mirovnog sporazuma sprovodile su tokom 1996. godine Međunarodne snage IFOR sa oko 60.000 vojnika pod komandom NATO, dok je tu ulogu tokom 1997. preuzelo upola manje vojnika tkz. Stabilizacione snage SFOR.

Kambodžanski kralj Norodom Sihanuk objavio formalni oprost jednom od vođa maoističke organizacije „Crveni Kmeri“ Jengu Sariju. Sari je bio optužen zbog uloge koju je imao u periodu strahovlade Crvenih Kmera na čelu sa Polom Potom tokom koje je od aprila 1975. do decembra 1978.godine u Kambodži ubijeno između milion i dva miliona ljudi.
15.septembar 1996.

Vođa italijanske secesionističke partije "Severna liga" Umberto Bosi proglasio sever Italije Federalnom Republikom Padanijom, što su oštro osudile ostale političke snage u zemlji.
16.septembar 1996.
_svg.png)

Izašao prvi broj dnevnog lista "Blic".


Rumunija i Mađarska potpisale sporazum o okončanju vekovnih sporova dveju susednih država, što je Bukureštu i Budimpešti olakšalo priključenje EU i NATO.
21.septembar 1996.

U avionu predsednika Kolumbije Ernesta Sampera, na aerodromu u Bogoti, pronađeno 4 kilograma heroina. Sampero je trebalo da putuje u SAD. Posle anonimne prijave pronađeno je četiri kilograma heroina, što je izazvalo brojne optužbe i sumnjičenja šefa države za veze s narko-mafijom.
22.septembar 1996.

Australijanac Bob Dent, neizlečivi bolesnik od raka, postao prvi čovek u svetu kojem je na osnovu zakona o eutanaziji medicinsko osoblje legalno pomoglo da pomoću smrtonosne injekcije izvrši samoubistvo.
24.septembar 1996.






SAD, Rusija, Kina, Velika Britanija i Francuska odbacile prigovore Indije i potpisale dokument o zabrani nuklearnih proba.
27.septembar 1996.

Snage fundamentalističkog islamskog pokreta talibana zauzele glavni grad Avganistana Kabul i obesile bivšeg šefa države Nadžibulaha.
Oktobar 1996
01.oktobar 1996.

_svg.png)
Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija ukinuo ekonomske sankcije Saveznoj Republici Jugoslaviji.
02.oktobar 1996.

Bivši bugarski predsednik vlade Andrej Lukanov usmrćen vatrenim oružjem ispred svoje kuće u Sofiji.
04.oktobar 1996.

Naoružani talibani počeli pod pretnjom oružja primoravati ljude na ulicama Kabula da prisustvuju vatrenim propovedima mula. Talibani su zauzeli Kabul, glavni grad Avganistana septembra 1996. i ubrzo potom je usledio teror nad neistomišljenicima.
08.oktobar 1996.


Izrael pustio iz zatvora stotine Palestinaca, nekoliko dana uoči prvih palestinskih nacionalnih izbora u Gazi i na Zapadnoj obali.
09.oktobar 1996.


Umro književnik Aleksandar Popović, jedan od najvećih srpskih (jugoslovenskih) savremenih dramskih pisaca. (Rođen: Ub/Kraljevina Jugoslavija/Srbija 20.novembar 1929. - Umro: Beograd/SR Jugoslavija/Srbija 09.oktobar 1996.) Krajem '40-ih uhapšen je i provodi pet godina na Golom Otoku. Nakon robije bio je prisiljen da se okuša u raznim zanatima. Početkom '50-ih prihvata poziv Duška Radovića iz Radio Beograda i piše radio-drame za decu. Prvo delo je objavio 1959. godine. U pitanju je bio kriminalistički roman Ubistvo u trouglu. U svom raznovrsnom opusu stvara drame i komedije, drame za decu, TV drame i televizijske serije. Na pragu šezdesetih godina on je načinio joneskovski prevrat u našoj dramaturgiji. Uveo je apsurd u dramsku književnost, ali sa ljudima našeg podneblja i jedrim jezikom periferije, u koji je ugrađen paradoksalni način mišljenja. Popović je autor pedesetak pozorišnih, radio i TV drama, kao i više knjiga za decu. Njegovi komadi: "Mrešćenje šarana", "Ljubinko i Desanka", "Komunistički raj", "Pazarni dan", "Tamna je noć" i "Baš bunar" izvođeni su na mnogim jugoslovenskim scenama, kao i u nizu svetskih metropola. Poslednja drama "Baš bunar", koju je Popović sam režirao, premijerno je izvedena samo 9 dana pre autorove smrti. Aleksandar Popović je za svoj bogat književni rad dobio više priznanja, među kojima specijalnu nagradu na "Sterijinom pozorju" i nagradu"Branko Ćopić". Žiri pozorišnih kritičara proglasio je njegovo delo "Razvojni put Bore Šnajdera" za najbolju dramu napisanu na srpskom jeziku posle Drugog svetskog rata.

1929-1996

66
12.oktobar 1996.

Umro francuski teniser Rene Lakost, osnivač kompanije za proizvodnju sportske opreme s prepoznatljivim "krokodilčićem" kao zaštitnim znakom, poslednji od francuska "četiri musketara" koji su dominirali svetskim tenisom dvadesetih godina XX veka. (Rođen: Pariz/Francuska 02.jul 1904. - Umro: Sen Žan de Ljuz/Francuska 12.oktobar 1996. -92-) Osvojio je 7 grend slem turnira u pojedinačnoj konkurenciji. Nikada nije osvojio Australijan open. Učestvovao je na Letnjim olimpijskim igrama 1924. u Parizu, gde je u konkurenciji muških parova osvojio bronzanu medalju.
14.oktobar 1996.


Finska postaje članica Evropskog monetarnog sistema (EMS).
16.oktobar 1996.

Poginulo 78 ljudi na stadionu u glavnom gradu Gvatemale u stampedu nastalom nakon pokušaja navijača bez karata da se probiju na tribine kako bi posmatrali kvalifikacioni meč za svetsko fudbalsko prvenstvo.
17.oktobar 1996.

Ruski predsednik Boris Jeljcin smenio šefa Saveta bezbednosti Rusije, Aleksandra Lebeda, koji je četiri meseca ranije stupio na tu dužnost, samo dan pošto je ministar unutrašnjih poslova Anatolij Kulikov optužio bivšeg generala da pokušava da prigrabi vlast.
22.oktobar 1996.

Poginulo više od 25 zatvorenika u požaru izazvanom suzavcem koji je bacila policija u jednom zatvoru u Venecueli.
26.oktobar 1996.


Malta zvanično povlači zahtev za pristupanje Evropskoj uniji. Premijer Malte Alfred Sant je zvanično povukao zahtev svoje države za pristupanje Evopskoj uniji.
27.oktobar 1996.

U kairskom predgrađu Heliopolis srušila se stambena zgrada, usmrtivši 64 ljudi.
29.oktobar 1996.


U Beču održana aukcija oko 8.000 slika, skulptura i ostalih umetničkih dela koje su od austrijskih Jevreja u Drugom svetskom ratu oteli austrijski i nemački nacisti, a prihod je namenjen ljudima koji su preživeli holokaust.
31.oktobar 1996.

Brazilski putnički avion tipa "Foker-100" srušio se u blizini Sao Paola odmah posle poletanja - poginulo 96 osoba u letelici i još pet na tlu.

Umro francuski filmski režiser Marsel Karne, Izraziti predstavnik "crnog realizma". Filmovi: "Obala u magli", "Hotel Sever", "Dan se rađa", "Večernji gosti", "Deca raja", "Varalice", "Tereza Raken".
Novembar 1996
01.novembar 1996.

Umro Džunijus Ričard Džajavordene, predsednik vlade Šri Lanke od 1977. posle izborne pobede njegove Ujedinjene nacionalne partije. Nakon uspostavljanja predsedničkog sistema 1978. postao je šef države i na tom položaju ostao do 1988.
03.novembar 1996.

Umro bivši samoproglašeni centralnoafrički car Žan Bedel Bokasa, koji je na vlast došao vojnim udarom 1966. proglasio sebe 1972. doživotnim predsednikom, a 1976. carem.(Rođen: Bobangi/Francuska ekvatorijalna Afrika/Centralnoafrička Republika 22.februar 1921 - Umro: Bangi/Centralnoafrička Republika 03.novembar 1996.) Vojnim udarom srušio je bliskog rođaka, predsednika Davida Daka. Dana 4. decembra 1976. proglasio se za cara Bokasu I, a država je dobila ime Centralnoafričko carstvo. Godinu dana kasnije održana je raskošna ceremonija krunisanja sa 5000 zvanica koja je bila inspirisana ceremonijom krunisanja Napoleona 1804. Za ceremoniju krunisanja 1977. utrošio je četvrtinu nacionalnog proizvoda zemlje, promenivši naziv države Centralnoafrička republika u Centralnoafričko carstvo. Njegovu vladavinu obeležila je ekstravagancija, rasipanje državne imovine i zločini nad sopstvenim narodom. Do 1979. Bokasina popularnost je opala. Januara te godine njegov režim je u krvi ugušio socijalni protest gimnazijalaca. S vlasti ga je 1979. zbacio bivši predsednik Dako, koji je potom ukinuo tobožnje carstvo. Bokasa je izbegao u Abidžan na 4 godine, pa u Francusku. Godine 1986. vratio se u zemlju kada je čuo glasine da će biti dočekan kao Napoleon po povratku sa Elbe. To se pokazalo kao neistina. Bokasa je uhapšen i 1987. osuđen na smrt zbog ubistava, torture i pronevera. Optužbe za kanibalizam su odbačene. Kazna je kasnije preinačena u zatvorsku. Pomilovao ga je predsednik Andre Kolingba 1993. Bokasa je preminuo od srčanog udara 3. novembra 1996. Predsednik Fransoa Bozize ga je rehabilitovao 1. decembra 2010. na 50. godišnjicu nezavisnosti zemlje. Bokasa je imao ukupno 17 žena i 39 dece.

1921-1996

75
05.novembar 1996.

Kandidat Demokratske stranke Bil Klinton ponovo izabran za predsednika SAD pošto je na izborima porazio republikanca Boba Dola.

Pakistanski predsednik smenio predsednicu vlade Benazir Buto, pod optužbom da je njena vlada ogrezla u korupciji i nepotizmu i da nije sposobna da upravlja zemljom.
06.novembar 1996.

Poginulo više od 2.000 ljudi u ciklonom zahvaćenoj jugoistočnoj indijskoj državi Andra Pradeš.


U helikopterskoj nesreći poginuo srpski (jugoslovenski) filmski i TV režiser Dragan Kresoja. (Rođen: Beograd/FNR Jugoslavija/Srbija 23.mart 1946. - Umro: Beograd/SR Jugoslavija/Srbija 06.novembar 1996.) Snimio je šest samostalnih dugometražnih filmova i bio asistent režije za mnoge druge projekte. Najpoznatija rediteljska ostvarenja su mu „Kraj rata“, „Oktoberfest“ i „Original falsifikata“. Kinematografsku karijeru počeo je ranih 1960-ih godina u Kino klubu Beograd. Svoj prvi film, pod nazivom „Dosada“, snimio je 1964. godine i sa njim uspešno obišao mnoge festivale. Radio je kao asistent režije na brojnim projektima, od kojih su najznačajniji filmovi „Bitka na Neretvi“, „Užička republika“, „Specijalno vaspitanje“, „Ljubavni život Budimira Trajkovića“, „Nacionalna klasa“, „Variola Vera“, „Balkan ekspres“, „Moljac“, „Hajde da se volimo“, „Dom za vešanje“, „Špijun na štiklama“ i „Poslednji krug u Monci“, kao i serije „Grlom u jagode“ i „Kamiondžije 2“. Na ovaj način stekao je bogato rediteljsko iskustvo, koje će mu kasnije koristiti u radu na samostalnim filmovima. Svoj dugometražni filmski prvenac, „Još ovaj put“, Kresoja je snimio 1983. U narednih dvanaest godina režirao je još pet filmova, koji su svi doživeli značajan uspeh. „Kraj rata“ iz 1984. i „Original falsifikata“ iz 1991. bili su jugoslovenski kandidati za Oskara za najbolji strani film. Kresojini filmovi su se često bavili odnosima u porodici, jazom generacija, mladima i njihovim iluzijama, ali i ratom. Dragan Kresoja je tragično izgubio život 6. novembra 1996, kada se helikopter u kojem je snimao prve kadrove filma „Suton nad Beogradom“ srušio na ušću Save u Dunav. Tom prilikom poginuo je i njegov sin, koji je bio kamerman. I pored relativno malog filmskog opusa, uticaj Dragana Kresoje na srpsku filmografiju ostaje značajan.

1946-1996

50
07.novembar 1996.

Poginule 142 osobe, svi putnici i članovi posade nigerijskog putničkog aviona tipa „boing 727“ koji se srušio oko 40 kilometara istočno od Lagosa.
09.novembar 1996.


Predsednica Republike Srpske Biljana Plavšić smenila načelnika Glavnog štaba Vojske RS generala Ratka Mladića.
12.novembar 1996.



U sudaru, iznad Indije, dva putnička aviona iz Saudi Arabije i Kazahstana poginulo 349 ljudi.
17.novembar 1996.
_svg.png)

U drugom krugu lokalnih izbora u Srbiji, koalicija opozicionih partija "Zajedno" pobedila u najvećem broju velikih gradova, uključujući Beograd, Niš, Novi Sad, Kragujevac.
21.novembar 1996.

U sedištu Organizacije Ujedinjenih nacija u Njujorku održan 1. Svetski televizijski forum, posvećen porastu uticaja televizije na moderno društvo, u spomen na taj događaj. Generalna skupština UN je 1996. godine proglasila 21. novembar Svetskim danom televizije.
23.novembar 1996.

Poginulo 125 ljudi prilikom pada otetog etiopskog aviona „Boing 767“, sa 163 putnika i 12 članova posade u more blizu Komorskih ostrva, zbog nestanka goriva.
25.novembar 1996.
_svg.png)

U Beogradu demonstriralo više od 100.000 ljudi zbog sudskog poništenja pobede opozicione koalicije "Zajedno" na lokalnim izborima u Srbiji.


Italijanska moneta lira ponovo se vratila u Evropski monetarni sistem (EMS).
27.novembar 1996.

U eksploziji gasa u rudniku uglja u kineskoj provinciji Šansi poginuo najmanje 91 rudar.
28.novembar 1996.

Alžirci su velikom većinom odobrili ustavne promene koje omogućavaju zabranu islamističkih političkih partija.
30.novembar 1996.
_svg.png)

U Beogradu demonstriralo oko 150.000 ljudi, protestujući zbog poništenja izborne pobede opozicione koalicije "Zajedno" na lokalnim izborima - demonstracije se održavaju svakodnevno.

Vlada i pobunjenici u afričkoj državi Sijera Leone potpisali sporazum o okončanju šestogodišnjeg građanskog rata.
Decembar 1996
05.decembar 1996.

Prvi put u istoriji SAD na mesto ministra inostranih poslova (državni sekretar) izabrana žena. Predsednik SAD Bil Klinton imenovao je Madlen Olbrajt na ovu funkciju.
07.decembar 1996.

U Alžiru ozakonjene ustavne reforme o zabrani partija zasnovanih na religiji, potpisom predsednika Liamina Zeruala.
09.decembar 1996.

_svg.png)
_svg.png)
Savet EU je ukinuo ekonomske sankcije prema SRJ, prema područijima pod kontrolom UN u Hrvatskoj i prema područijima u BIH kojima upravljaju Srbi.


UN odobrile primenu dugo odlaganog sporazuma sa Irakom o prodaji ograničenih količina nafte za hranu, čime se Irak vratio na svetsko tržište nafte prvi put od invazije na Kuvajt 1990
10.decembar 1996.

Predsednik Južne Afrike Nelson Mandela potpisao ustav kojim su svi građani, bez obzira na rasu, izjednačeni pred zakonom. Bio je to završni čin u demontiranju sistema aparthejda.
13-14.decembar 1996.

Doneta odluka o stvaranju Pakta stabilnosti i tzv. «Evropskog monetarnog sistema II». Odluku je doneo Evropski savet (ES) na Samitu održanom u prestonici Irske Dablinu. Pakt stabilnosti koji će biti osnovan naredne 1997. godine imao je zadatak da kao mđudržavni sporazum obezbedi budžetsku disciplinu članica Evropske i monetarne unije (EMU). Evropski monetarni sistem II, kako je nazvan, predviđen je za period nakon planiranog starta Ekonomske i monetarne unije.
15.decembar 1996.
_svg.png)

Sudskom presudom potvrđena pobeda opozicione koalicije „Zajedno“ u Nišu, u drugom krugu izbora za lokalne organe uprave održane 17.novembra 1996.
17.decembar 1996.


Generalna skupština UN za novog generalnog sekretara svetske organizacije sa petogodišnjim mandatom izabrala diplomatu iz Gane Kofija Anana, koji je stupio na dužnost 1.januara 1997. zamenivši egipatskog diplomatu Butrosa Galija, čiji su reizbor sprečile SAD.


Pobunjenici peruanskog levičarskog gerilskog pokreta „Tupak Amaru“ zauzeli japansku ambasadu u Limi, zapretivši da će pobiti 490 talaca ukoliko vlasti Perua ne oslobode iz zatvora njihovih 300 saboraca.
19.decembar 1996.






Danska, Švedska, Finska, Norveška i Island pristupaju Šengenskom sporazumu. Pored tri države članice EU Danske, Švedske i Finske Šengenskom sporazumu kojim je planirano potpuno ukidanje graničnih kontrola na granicama pristupaju i dve države koje nisu u sastavu EU, Norveška i Island. Pet navedenih država će početi primenu Šengenskog sporazuma 2001. godine.

Umro italijanski filmski glumac Marčelo Mastrojani, uspešan kao komičar, romantični heroj, dramski glumac, ljubavnik i tumač rola u filmovima hermetičnog intelektualizma. Neki od filmova u kojima je igrao: „Devojke sa Španskog trga“, „Bele noći“, „Razvod na italijanski način“, „Noć“, „Privatan život“, „Miris žene“ itd.
22.decembar 1996.


Gerilci peruanskog levičarskog pokreta "Tupak Amaru" su "božićnim gestom", kako su ga nazvali, oslobodili 225 talaca u japanskoj ambasadi u Limi, zadržavši 140 talaca.


Umro srpski (jugoslovenski) slikar, književnik i filmski reditelj Miodrag - Mića Popović, akademik. (Rođen: Loznica/Kraljevina SHS/Srbija 12.jun 1923. - Umro: Beograd/SR Jugoslavija/Srbija 22.decembar 1996.) Svoju prvu sliku velikan savremenog srpskog slikarstva Mića Popović naslikao je kada je imao 13 godina. Počeo je da slika 1938. godine družeći se sa slikarem Svetolikom Lukićem. Do rata je bio redovni posetilac Muzeja kneza Pavla i Umetničkog paviljona na Kalemegdanu. Od 1940. godine izlagao je na brojnim kolektivnim izložbama u zemlji i inostranstvu. Za sobom je ostavio nekoliko hiljada slika i imao na stotine kolektivnih i nekoliko desetina samostalnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Prvu izložbu priredio je u Umetničkom paviljonu "Cvijeta Zuzorić" 50-ih godina. Poslednja je održana 1994. u Narodnom muzeju i galeriji "Haos" u Beogradu. Dobitnik je nagrade lista "Politika" iz "Fonda Vladislava Ribnikara" 1989. Bio je redovan član SANU i dopisni član Berlinske akademije umetnosti. O njegovom stvaralaštvu objavljeno je više monografija, studija i kritika Dobrice Ćosića, Borislava Mihajlovića - Mihiza, Lazara Trifunovića, Srete Bošnjaka... Zapisi o umetniku i njegovim delima sačuvani su i na filmskoj traci. I sam se bavio književnošću, scenografijom, filmskom i pozorišnom režijom. Svestran, uvek angažovan i smeo stvaralac, svojim likovnim izrazom koji se kretao od lirske apstrakcije i enformela, do slikarske figuracije u kasnijem periodu rada, Mića Popović je ostao dosledan u uverenju da se slikom može govoriti istina, svedočiti, opominjati, kritikovati svarnost i zablude...

1923-1996

73
23.decembar 1996.

Na Jamajci četiri žene postale sveštenice Anglikanske crkve - prvi slučaj te vrste u Centralnoj Americi.
29.decembar 1996.

U Gvatemali posle 36 godina zvanično okončan najduži građanski rat u Centralnoj Americi. Vlada Gvatemale i vođe gerilskog pokreta "Revolucionarni nacionalnog jedinstva Gvatemale" (URNG) potpisali su sporazum kojim je posle 36 godina zvanično okončan najduži građanski rat u Centralnoj Americi.